instant fap

Elvira Serdarević: Moj put od vizira do Stambola

Elvira Serdarević: Moj put od vizira do Stambola

Moj put od vizira do Stambola ili kako sam „koronamutirala“. Dok i dalje brojimo testirane, zarazene, izliječene, IgG pozitivne, IgM pozitivne, umrle, shvatila sam da je „korona“ među nama skoro četiri mjeseca, četiri mjeseca života.

Na početku sam izgledala tako da me ni rođena majka ne bi prepoznala, vizir i te stvari, strah, ponekad panika. Onda je došao prvi kontakt sa (samo)sumnjivim pacijentom i posljedično samoizolacija. Snimci iz Italije me „natjeraju“ da produzim još jednu dežuru, jer kako otići kući, djeci!? Moram nešto smisliti. Nazovem ukućane i kazem da moram u samoizolaciju, predlozim da cure i ja zamijenimo sprat, zamolim ih da prenesu stvari koje će mi trebati nekoliko dana dok ne dobijemo rezultat testiranja pacijenta. Dođem kući, Adna, Amina i Paša me čekaju na vratima terase, malo pričamo, a onda idem na sprat, u samoizolaciju. Gore, u djevojačkoj mini kuhinji moja džezvica, kahva, čaj.

U Amininoj sobi moja sedžada, knjiga, na stolu puzzle. Plače mi se, bojim se za njih i pišem im da ni slučajno ne otvaraju vrata koja vode na sprat. Družimo se preko video poziva, moj Emre i ja tako pijemo popodnevnu kahvu. Poslije klanjam, plačem, klanjam, pojedem narandžu, sjeckam koru, miriše divno. Drugi dan postim, tako mi je lakše. Trazim povrće za iftar, donose mi na tacni i ostavljaju na stepeništu.

Čujem ezan, prekinem post, ne mogu jesti. Klanjam akšam namaz, za to vrijeme telefon „poludio“, stizu poruke, pozivi. Nakon namaza uzimam telefon, na njemu poruke koje govore da je pacijent negativan. Trčim niz stepenice, grlim moju djecu. Zahvaljujem Allahu. Dani prolaze, brojimo, testiramo, peremo ruke. Nismo li ih prali i ranije?! Jurim od ordinacije do bašče, perem ruke, noge, lice, pet puta dnevno, ruke sigurno i više.

Vrijeme prolazi, moje biljke rastu, borim se s puzevima i biljnim ušima, mislim, pa ovo je zivot, iako dobrim dijelom online. Živi smo, Živimo po novim pravilima, ništa ne čekamo, svaki dan nam je novi dar.

Ima puno lijepih stvari, ako gledamo. I zato Stambol. I tamo se živi po novim pravilima, ali živi. S „ovim“ trebamo naučiti živjeti, ne čekati da prođe, tako je lakše.

KOMENTARI