Emina Alagić, samouka umjetnica: Moje slike kupuju svjetski kolekcionari, ne pitaju za cijenu

HomeSanski MostLokalne teme

Emina Alagić, samouka umjetnica: Moje slike kupuju svjetski kolekcionari, ne pitaju za cijenu

Sanjanka Emina Alagić ručno izrađuje šešire: Kod nas se rugaju ženama koje ih nose

Emina Alagić, samouka, talentirana umjetnica iz Sanskog Mosta, svijet slikarstva otkrila je vrlo rano, još u osnovnoj školi. Već tada voljela je slikati portrete, a i danas, upravo portreti i ljudska lica, zadržali su se na različite načine u njenim djelima – samostalno i ukombinovani u neku poznatu ili izmaštanu pozadinu.

No Akademiju nije završila. Poslije srednje škole, odlučila se za engleski jezik i filozofiju. Pa ni to nije završila jer, kako kaže, “nije se pronašla na tom putu”. Slikarstvo je, ispostavit će se, oduvijek željela, istinski.

Želju je ostvarila, postala je slikarica čija djela kupuju Bosanci i Hercegovci, ali i kolekcionari iz cijelog svijeta. A kako je tekao njen put ka ostvarenju likovnog sna, ispričala je za Faktor.

– U adolescentskom dobu, sve do godine studiranja u Sarajevu, nisam svoj talenat uzimala za ozbiljno. Tek dok sam radila razne vrste poslova u Sarajevu, tokom i poslije studija, počela sam da razvijam želju za slikanjem. Jednom prilikom sam upoznala našeg maestra, velikog slikara Safeta Zeca, koji je bio gost dok sam radila u jednom kafiću. Pitao me šta studiram, odgovorila sam engleski jezik i filozofiju, na što je on rekao da me vidi kao umjetnika.

Vidi me u nekoj vrsti umjetnosti. Te riječi su me dotakle i mnogo sam zahvalna što su došle od Safeta koji je jedan od mojih uzora. Također, družila sam se s mnogo slikara, profesora, akademika, amatera, koji su značili za moj lični razvoj. U familiji su većina muzičari, umjetnici, tetka moja također slika. Trebalo je skupiti hrabrosti i velike petlje da se pokuša samouko naučiti slikati i ustrajati u tome, posebno u maloj sredini. Ali ja sam samo išla naprijed, ako je trebalo kupiti tubu boje, išla sam 50 kilometara da je kupim, kada se vježbalo, radilo se dan i noć, nisam ni pomislila na opciju da odustajem. To su neki počeci, vrlo brzo sam počela prodavati portrete ugljenom i ulja na platnu – kaže Alagić.

Skice anatomije čovjeka, velikana poput Leonarda da Vincija, Michelangela Buanarrotija, Caravaggija, bile su joj inspiracija i uvod u likovni svijet, koji će postati njen životni poziv.

– Sve sam skicirala i vježbala od njih, ali i od najdražeg slikara, impresioniste Johna Singera Sargenta. Njegova tehnika je sjajna i volim je primjeniti u svojim slikama. Također, veliki uzori koje poštujem su slikari Edgar Degas, Claude Monet, Renoir, svi impresionisti, simbolisti, realisti, nadrealisti kao Dali naravno, Rembrandt i Peter Paul Rubens, u čijim sam kućama bila u posjeti u Amsterdamu i Antwerpenu. Uživo sam vidjela i slike majstora Gustava Klimta, Monea, Van Gogha, Dalija, da Vincija, Caravaggia… Klasična umjetnost, renesansa, realizam, impresionizam i simbolizam su me najviše interesovali. Od naših slikara najveći uzori su naravno Mersad Berber i Safet Zec, Gabrijel Jurkić, Ivan Meštrović. Naravno da je Berber najveći uzor stilski i ponosna sam što su moja djela pored jednog njegovog djela u stalnoj postavi u BKC Prijedoru – istakla je Alagić.

Ono što je izdvaja od kolega slikara jeste da svoje umjetnine prodaje po vrlo pristupačnim cijenama, pa vrlo često, uramljenu sliku daje po cijeni od 100 KM.

– Veoma su pristupačne cijene. Uvijek ponudim jako kvalitetne izrađene giclee od svojih originala. To su printovi kvalitetni u rangu originala, koji se mogu lako priuštiti. Također, originalna djela su pristupačna, procijenim realnu vrijednost svog djela, iako uvijek ponudim giclee žikle na platnu, ako neko original u tom slučaju ne može priuštiti. Bosance zanimaju razni motivi kao što su apstraktne velike slike na metarskim platnima, veliki triptihi, onda motivi Bosne i Hercegovine, pejzaži, naša historija, kraljevina.

I to su sve motivi na mojim slikama, tako da najviše kolekcionari kupe moj autentični rad. Portreti ženskih lica također prevladavaju na mojim djelima, uz mrtvu prirodu i pejzaž. Općenito vrlo pomiješano stilski, ali trudim se raditi cikluse slika sličnih, što se da vidjeti u mom radu – pojašnjava Alagić.

Za kolekcionare iz svijeta kaže da uopće ne pitaju za cijenu, ako im se dopada umjetničko djelo.

– S našim ljudima nije tako, rijetki su pravi kolekcionari. Drago mi je da su ljudi prepoznali moj rad vani, u svijetu, ali nadam se da će to biti još bolje. Mislim da sam se tek počela širiti. Najbitnije mi je iskren odnos sa kolekcionarima prijateljima i ostati dosljedna sebi – dodaje Alagić.

Atelje je dugo imala u Sanskom Mostu, ali kako je malen, u fazi je seljenja u Prijedor, gdje se nalazi većina njenih djela.

– Prijedorčani i Banjalučani podržavaju moj rad, najveći broj kolekcionara mojih su upravo u Banjoj Luci. U malim gradovima poput Sanskog Mosta i Prijedora rijetko da ima bilo koji kulturni sadržaj, ali se pronađe – ističe Alagić.

Želja joj je da otvori svoju galeriju, a do sada je imala nekoliko samostalnih i kolektivnih izložbi u BiH i regionu.

– U Prijedoru sam imala priliku izlagati u pozorištu i to je bila moja prva samostalna izložba. Također su moja djela smještena na Univerzitetu Apeiron u Banjoj Luci, kao i u Bosanskom Kulturnom Centru u Prijedoru, zahvaljujući prof. dr. Sanelu Jakupoviću. Također, planiram samostalne izložbe u Prijedoru, Banjoj Luci, i naravno ostalim gradovima.
U Zagrebu sam izlagala više puta u Galeriji Zvonimir i u Slovenskom domu, kolektivne izložbe u vodstvu kustosa Željka Bedića – kaže Alagić.

COMMENTS

WORDPRESS: 0
DISQUS: