Košarkašnašereprezentacije, Bosanac Emir Sulejmanović, rođen je pred vratima pakla. U danima srebreničkog inferna, tačnije 13. jula 1995. godine.
“Moja rahmetli supruga od silnih stresova porađala se cijeli dan u šumi. Padale su granate, meci su letjeli na sve strane. Oko 800 ljudi bježalo je iz okupirane Srebrenice ka Žepi. Tog 13. jula nikoga nije bilo u našoj kući. Morali smo je napustiti. I onda, u svom tom haosu, moja supruga Vahdeta i ja dobili smo drugog sina, našeg Emira”, ispričao je svojevremeno Nedžad Sulejmanović, Emirov otac.
Odrastao je u izbjeglištvu, na sjeveru Evrope. Rano je ostao bez vile svog djetinjstva, majka Vahdeta preselila je na drugi svijet u svojoj tridesetoj godini. Još kao mališan pokazao se kao veliki košarkaški talenat te igrao za mlade selekcije Finske.
Karijeru zatim gradio u omladinskim kategorijama Olimpije i Barcelone, nastupao za italijansku Orlandinu i zagrebačku Cibonu, da bi se prije tri godine vratio na Iberijski poluotok.
Prošle sezone naprosto je eksplodirao u Breoganu, kao posuđeni igrač Fuenlabrade. Njegov karakter beskompromisnog fightera, naviknutog na borbu od malih nogu, u tom klubu došao je do izražaja. Tribine su tresle od Breoganovih navijača: “Sule, Sule”…
U međuvremenu, konačno je dobio pravo nastupa za domovinu. Godinama je čekao da FIBA odobri promjeni sportskog državljanstva. Fincima se ljubazno zahvalio na svemu što su učinili za njega, nije im bilo drago što gube takvog dragulja, ali Emir je čvrsto odlučio za koju će reprezentaciju igrati – samo dres “jedne i jedine” može prekriti njegovo srce.
Danas je član najprijatnijeg iznenađenja najboljeg nacionalnog prvenstva u Evropi, španske Endesa ACB lige, Retabet Bilbaoa. Prosječno bilježi više od po pet poena i skokova u ekipi koja trenutno drži visoko peto mjesto na ligaškoj tabeli, ali statistika ni izbliza ne ilustruje energiju koju on donosi baskijskom timu sa svakim svojim ulaskom na parket. I igra sve bolje, početkom mjeseca euroligašu Valenciji utrpao je 18 poena.
U Bilbaou nosi broj 19. U sjećanje na majku, to je datum rođenja. “Mama”, riječ je koja je ispisana na njegovima patikama…
Danas pakuje kofere, odlazi u Rigu. Bit će jedna od udarnih igli selektora Vedrana Bosnića u reketu, uz Stipanovića i Halilovića, protiv Latvijaca u 1. kolu kvalifikacija za Eurobasket 2021.
Noć ranije za portal SCSport dao je intervju…
Tvoja ekipa je iznenadila mnoge košarkaške stručnjake, niko nije Bilbau prognozirao tako visok let…
“Ostale ekipe su nas malo podcijenile, što je i normalno jer smo tek ušli iz druge lige. Međutim, eto, prvu polusezonu smo odigrali zaista fantastično i zaslužili respekt koji sada imamo u Španiji. Pobijedili smo četiri euroligaške ekipe, plasirali se u završnicu Kupa kralja… Imamo dobru energiju, napravljen je dobar sklop igrača, uigrali smo se sjajno. Zadovoljni su svi u klubu i oko njega”.
Jesi li ti zadovoljan vlastitim doprinosom u tom uspjehu?
“Jesam, dobro sam se uklopio. Imao sam tu povredu prošle godine koja me malo usporila, nisam odradio pripreme sa ekipom pred početak sezone. Ali, sada sam uhvatio ritam, ide sve bolje. Trener (legendarni Alex Mumbru, op. a.) mi daje prostor i diže samopouzdanje, na meni je da to opravdam na pravi način. Svakog dana radim maksimalno”.
Namjeravaš nastaviti graditi karijeru u Španiji? Možda bi u nekoj manje slabijoj ligi bio veća zvijezda?
“Već sam navikao na ACB ligu, volio bih da tu ostanem. Gradim ime, želim se tu boriti za što uspješniju karijeru, među najboljima u Španiji”.
Pred tobom su i novi izazovi u reprezentaciji BiH. Ulazimo u kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, šta možemo očekivati?
“Trebamo ići utakmicu po utakmicu. Imamo mladu ekipu, uz još nekoliko iskusnijih košarkaša, siguran sam da ćemo sve to dobro iskombinovati i iskoristiti šansu da odemo na EP”.
Latvija je prvi protivnik, utakmica se igra prekosutra…
“Idemo tamo da damo sve od sebe. Borit ćemo se do kraja. Možda ne možemo kontrolisati sve što nas čeka u toj utakmici, na rezultat može uticati i faktor sreće, ali sigurno možemo dati sve od sebe, boriti se za grb i državu kako se već treba boriti za domovinu”.
Tri dana poslije Rige dočekat ćemo Grke na našem terenu, u tuzlanskom Mejdanu…
“To će sigurno biti posebno bitna utakmica. Svaka je važna, naravno, ali ova pogotovo. Igramo u hramu košarke, gdje je atmosfera uvijek sjajna. Vjerujem da ćemo imati veliku podršku, iskoristio bih i ovu priliku da sve naše navijače pozovem u Mejdan. Ali, hajde da sad prvo razmišljamo o Latviji, a onda ćemo o Grcima”.
Da li sebe u nekoj budućnosti vidiš u Euroligi?
“Idem korak po korak, polako gradim karijeru. Naravno da bih volio. San je svakoga da igra u NBA ligi, ali meni se ipak više sviđa Euroliga. Tamo u Americi je to više neki show business. U Euroligi se igra snažno, akcenat je fizičkom aspektu i kontaktu, kao u Španiji, a to mi definitivno više odgovara. Igra se timski, a ja sam timski igrač. U NBA se možda ne bih ni uklopio”.
Možda bi ti u tom putu prema Euroligi pomogao i plasman sa Zmajevima na EP?
“Pa, naravno, sigurno da bi to bilo veliko iskustvo, ne samo za mene, nego za sve nas u reprezentaciji. Imamo dobre šanse da se plasiramo na tako veliko takmičenje, trebamo samo da damo sve od sebe u svakoj utakmici”.
Finska košarka je u ekspanziji, možda si mogao igrati sa Koponenom i ostalima dosad na velikim takmičenjima, ali si ipak odabrao BiH. Jesi li ikad zažalio, pogotovo jer si godinama morao čekati da ti FIBA odobri promjenu statusa?
“Nisam se nikad pokajao, najiskrenije. Nisam više ni razmišljao o tome. Kad sam odlučio igrati za Bosnu prihvatio sam taj rizik od četiri godine neigranja za neku nacionalnu selekciju. Možda sam u tim godinama mogao biti više eksponiran kroz nastupe na takmičenjima za reprezentacije, biti više izložen skautima, koji su me i dosta pratili dok sam igrao za mlade selekcije Finske. Ali ja se osjećam Bosancem i Hercegovcem. To je kraj i početak svake priče o ovoj temi”.
Pomažeš brojne sportske kolektive i stanovnike Srebrenice, naglašavaš nerijetko svoje porijeklo, ko si i odakle si. Koliko često uspjevaš otići tamo?
“Svakog ljeta sam u Srebrenici. Uvijek prisustvujem i kolektivnoj dženazi. Imam tu puno familije, gotovo svaki malo duži period slobodnog vremena provodim tamo… Tamo se vraćam uvijek”.
KOMENTARI