Baš me rastuži odlazak drage osobe, istinskog sportskog radnika u službi Fudbalskog Kluba Brdo , učitelja mladih, sa ispravnim pogledima na nogomet i sport, te život uopšte …
Do danas je bilo drugačije, život će trajati i prolaziti i dalje, ali od danas neće biti isto. Mnogo je zaljubljenika u najvažniju sporednu stvar na svijetu ali takvih zanesenjaka je malo, slobodno mogu grubu istinu reći:”Umro je posljednji nogometni zanesenjak, umro je fudbal (kojeg volim) …”
U 55-oj godini života na Ahiret preselio je Enes Fikić iz Hambarina. Mnogi prijatelji su došli na dženazu da se zauvijek oproste od Ene.
Bolest koja ga je okupirala posljednje vrijeme, pobijedila je iscrpljeni organizam. Neumorni i agilni sportista, borac do posljednjeg sudijskog zvižduka je poklekao pred nezvanim gostom.
Enes Fikić je borac Armije Bosne i Hercegovine koji je dosanjao svoj san, da se vrati svojoj kući. U ratu je izgubio dva brata.
Živio je u Sanskom Mostu neko vrijeme i dosta doprinijeo u poslijeratnom razvoju sporta u gradu na devet rijeka.
Energičan i radan sa mnogo entuzijazma izvodio je mlade sportiste na pravi put.Želja za povratkom u rodne Hambarine je bila velika i nije propustio priliku da se vrati čim su stvoreni uslovi za održiv povratak.
Odmah se beskompromisno uključio u novoformirani klub FK Brdo gdje je obnašao mnoge funkcije. Najveći trag je ostavio u radu sa najmlađim selekcijama, a seniorska ekipa je najveće uspjehe imala sa Enom kao trenerom. Prepoznatljiv kao dinamičan trener aktivan u animaciji igrača tokom cijele utakmice.
Na žalost, ostaje zapisana i neravnopravna utakmica koju je Enes Fikić izgubio. Ona životna, koja sve nas čeka.
KOMENTARI