Enes Keškić, spada medju najbolje mlade rukometaše Njemačke. Sa rukometnim klubom „Berlinske lisice“( Füchse Berlin“) ovog je ljeta, u izuzetno jakoj konkurenciji osvojio juniorsko rukometno prvenstvo Njemačke.
Rukometom se Enes Keškić počeo baviti sa sedam godina. Posljednjih pet godina Enes trenira u „Lisicama“. Njegovi roditelji su rodjeni u Bosni, odrasli su kao djeca tzv „gastarbeitera“ u Berlinu. Šesnaestogodišnji Enes , pohadja sportsku gimnaziju u Berlinu…živi za sport i za ideju da jednog dana zaigra za rukometnu reprezentaciju Bosne-Hercegovine
Sa 16 godina Enes Keškić je siguran da je rukomet njegovo životno opredjeljenje. Jedan od najboljih mladih rukometaša Njemačke je ponosan što je sa juniorima „Berlinskim lisicama“ (Füchse Berlin“) ovog je ljeta odbranio titulu šampiona Njemačke. Njegov trener Bob Hanning, mladi tim „Lisica“ u kojoj je i Enes, karakterizira kao „Internacionalni tim talenata“.Kod Enesa ga veli, fascinira izuzetan sportski duh ,vojnička disciplina i dodaje: “U posljednje smo dvije godine sa njim osvojili titulu juniorskog šamiona Njemačke u rukometu. Njegov doprinos uspjehu tima je izuzetno velik i veoma značajan. Enes već nekoliko godina igra u našem klubu, izuzetno je ambiciozan, pravi zaljubljenik u sport, vrijedno svakodnevno radi na prevazilaženju vlastitih slabosti, što mu je pomoglo da se nametne u veoma jakoj konkurenciji.“
Enes u “Berlinskim lisicama” trenira pet godina, igra na poziciji lijevog krila. „Na mojem mjestu je važno uvijek biti koncentrisan, moram uvijek biti sto posto tu, ako imam neku šanu gol mora biti tu,“ decidiranje ovaj mladi sportaš.
Talenat je otkrila mama kad je imao sedam godina
Rukometom se počeo baviti sa sedam godina, na preporuku majke, koja je i sama kao djevojčica u Berlinu igrala rukomet. Enes je, kakao ga opisuje mama Fatima, bio veoma „živo“ dijete.
„Tada smo se morali puno brinuti oko njega, jer on nije puno gledao na sebe. Enes je inače u svemu bio aktivan i u njemačkoj i u bosanskoj skoli. A što se tiče sporta ,postao je sve odgovorniji i shvatao više ozbiljno. Bio je sve bolji i bolji. I nekako je i sam shvatio da je to za njega pravo. I danas dan, kad ga upitam Enese šta ćeš, jesi li razmišljao šta ćeš poslije škole on uvijek kaže ja želim biti profesionalac, profi rukometaš.“
Enesovi roditelji su rodjeni u Bosni, ali su još kao djeca takozvanih „gastarbeitera“ došli u Njemačku. Danas smo presretni što smo prepoznali talenat i podržavali interese našeg sina kaže Fatima Keškić i dodaje: „Svaki roditelj želi da mu dijete uspije. Uspjelo je hvala Bogu, pa ponosni smo na njega, samo da on to ne želi, da nije to baš njegova srčana želja ne bi on uspio ili ne bi to što on mora pretrpjeti i uraditi čitav dan, mi ne bi ga na to mogli natjerati.“
Dan ovog šesnaestogodišnjaka počinje i zavšava sa sportom. Pohadja u Berlinu Sportsku gimnaziju, trenira osam puta sedmično. Svoj „radni dan“ „opisuje“: „Sport-škola, škola.sport.Jeste, jeste naporno, ali kad to nekoliko godina radiš to nekako postane dio tebe. Mi imamo osam puta sedmično trening, ujutro trening 7,45 do devet, onda se tuširamo, imamo vremena do škole, onda poslije treninga škola, do 16 sati. Poslije škole sat, i onda imamo poslije škole još jednom trening. Zavisi kad je trening, dodjem kući nekad u devet, nekad osam i opet onda ustanem u 5,30.“
Za Enesove roditelje je najvažnije da se on bavi onim što voli, da „nije na ulici“ kako kaže njegova mama, da živi za sport, ali da bezuvjetno završi školu. Ko zna šta nosi dan, šta nosi noć, kaže otac Mehmed, koji pasionirano sam igra u amaterskoj Nogometnoj ligi u Berlinu.
„Pošto sport dosta poznam, uvijek njemu govorim prije treninga,, da se zagrijava. Na žalost povrede se dešavaju. Ima on svoju školu to je taj drugi pravac. Možda on to sad ne želi da shvati, ali on to mora da ide dalje za školu i da školu završava vjerovatno će to doći još. On će vidjeti na kraju da imaju te dvije strane i sport, a ima i život drugi, koji poslije sporta završava, možda nekada“.
Želi igrati u bh rukometnoj reprezentaciji
Enes ide u deseti razred gimnazije.Još će dvije godine, do punoljetstva moći igrati za juniorski tim „Berlinskih lisica. Ambicija mu je da maturira, studij ga, veli ne zanima. Iako je rodjen u Berlinu, od 11godine sanja da zaigra u reprecentaciji Bosne I Hercegovine.
„Pa moja najdraža želja je da jednog dana igram za našu reprezentaciju da igram za jedno veliko prvenstvo, europsko ili svjetsko, svejedno je. A da dodjem sad u „Fückse Berlin“, to nije baš moj cilj, pošto znam da će biti jako jako teško, posebno na mojoj poziciji, puno je konkurencije. Moj cilj je samo reprezentacija i da uspijem. A ako bih za Bosnu igrao to bi bilo skroz drukčije. Imaš svoju državu, svoj ponos. Više sam povezan za Bosnu nego za Njemačku, to je uvijek tako bilo, ja ne znam kako da objasnim taj osjećaj.“
Obitelj je poduzela potrebne korake da Enes dobije bosanski pasoš, što je uvjet kako bi postao bh reprezentativac. Njegov trener Hanning tvrdi da bi BH reprezentacija profitirala sa Enesom u timu.
KOMENTARI