instant fap
Naslovnicainmedia danas

Firket Tufek: Putovanje autom kroz sedam zemalja, u doba korone

Firket Tufek: Putovanje autom kroz sedam zemalja, u doba korone

Kako izgleda put autom iz BiH do Švedske, u doba trajanja korona pandemije? Uz puno sreće i lijepo vrijeme stigne se čak za 24 sata vožnje!

Iz BiHAMK-a su mi rekli: „Za tranzit ne treba test na Covid; da će, vjerovatno, na granicama reći putnicima da se ne zadržavaju, a da će u Švedskoj, prema njihovim trenutnim uputama, možda trebati u kućnu izolaciju. Uglavnom, treba sve što i redovno. Ugodno putovanje!“

Dilema: putovati ili ostati

U Oslobođenju i na portalu Saveza bh. udruženja u Švedskoj, BHRF Press.com, objavio sam 14. juna 2020. članak: „Dileme dijaspore u Švedskoj: Putovati ili ostati?“Bio sam među rijetkima koji se usudio ipak, unatoč pandemiji koronavirusa, krenuti automobilom iz Švedske u BiH 20. jula 2020. Na izlasku iz Švedske granična policija je tada provjeravala iz kojeg sam regiona i gdje putujem, a već tokom prelaska Oresund mosta (Öresundsbro), koji povezuje Malmö i Köpenhamn, danska granična policija me skrenula na „Punkt kontrole korone“, gdje su provjeravali isto iz koje sam švedske regije i kuda putujem. Kroz sve evropske zemlje išlo je bez većih problema, izuzev čekanja na ulasku u Sloveniju, ca 40 minuta, kada su provjeravali iz kojeg sam švedskog regiona, te kad su vidjeli da je to Skåne u kojem je broj slučajeva oboljelih od korone bio u EU-okvirima, mogao sam nastaviti putovanje. Na ulazu u BiH u Kostajnici, maltene iznenađeni da sam doputovao čak iz daleke Švedske!

Jako mali broj „dijasporaca“ na odmoru u Bosni i Hercegovini

Moram priznati da sam se iznenadio kada sam procijenio da je ovog ljeta inače, iz tradicionalnih zemalja dijaspore: Slovenija, Austrija, Švicarska, Njemačka, Italija, Francuska, Skandinavija … u BiH došlo jako malo osoba. To se vidjelo očito u mom Sanskom Mostu, ali sam istu sliku dobio i u drugim mjestima u BiH: Prijedoru, Ključu, Mrkonjić Gradu, Banjaluci, Jajcu, Travniku, Neumu, Sarajevu…. Pandemija koronavirusa učinila je svoje, građani iz BiH u zemljama dijaspore jednostavno su slijedili uputstva zemalja u kojima žive. To se posebno odnosi na bh. dijasporu u zemljama Nordena/Sjevera: Danska, Švedska, Norveška, Finska i Island, odakle je u BiH ovog ljeta došlo jako malo građana. Boriti se sa koronom nije nimalo lako, ona je izokrenula naopačke život naš svakidašnji, ništa više nije kao što je bilo, živjeti sa koronom i nije baš lako i jednostavno! Kolike će posljedice pandemija koronavirusa imati za cijeli region jugoistočne Europe, odnosno zapadnog Balkana, tek ostaje da se analizira i vidi, ali je sigurno da će one biti katastrofalne. Svi će vam u Sanskom Mostu kazati da se golim okom vidi da nema naroda iz dijaspore, što se posebno osjeti u privatnim radnjama, naročito u restoranima i trgovinama, ali i mesnicama, te su mnogi već zatvorili svoje obrte, ili će to uskoro morati učiniti.

Povratak iz BiH u Švedsku
 

Lijepo vrijeme, 19. i 20. oktobar 2020, pravo Miholjsko ljeto, pratilo me tokom cijelog puta kroz čak sedam zemalja: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slovenija, Austrija, Njemačka, Danska i Švedska. Iz Sanskog Mosta, preko Prijedora i Bosanskog Novog, sada Novi Grad, opredjeljujem se za prelaz Bosanska/Hrvatska Kostajnica, mada se Bosanska Kostajnica sada zove samo Kostajnica (prefiks „bosanki/bosanska“ nažalost je izbrisan kod mnogih gradova ili im je ime potpuno promijenjeno!).

„Kordun, Bosna, Banija i Lika…“

Red automobila pred carinom nije dug, jeste ipak toliki da stižem kupiti pravi bosanski krupni kesten da sebi kao hediju ponesem u Švedsku; na granici ljubazni bh. i hrvatski graničari, pregledaju švedske putovnice/pasoše, carinici me nisu zaustavili jer su već detaljno pregledali putnike iz jednog kombija, koji su morali sve stvari iznijeti na „carinsku klupu“, koje onda carinici detaljno pregledaju. Blizu je i Dvor na Uni, koji se pročuo time što Hrvatska i Slovenija tu, u utrobi planine, uz smaragdnu Unu, gdje živi više od 300.000 stanovnika, hoće nazor smjesti radio-aktivni otpad iz nuklearne elektrane „Krško“ – apeli koji traju u cijeloj BiH ne pomažu, bar zasada.

Nakon Hrvatske Kostajnice idem brdovitim putevima ka Petrinji i Sisku (u koju ne ulazim), mjesta su to u kojima su prije rata živili uglavnom Srbi, te se tu nažalost ništa nije promijenilo: jadno, gola puka sirotinja i čemer. Sve je na prostorima zemalja bivše Jugoslavije, iz koje je nastalo sedam novih zemalja, u znaku nacija i naroda, samo se gleda ime, dalje od toga se nažalost nije odmaklo. Sjetih se kitice iz pjesme: „Kordun, Bosna, Banija i Lika…“, ništa od toga, živi se kao u srednjem vijeku…

Moderni hrvatski putevi tek iza Siska

Dvadesetak kilometara od Siska moderan autoput za Zagreb, izgrađeno ca 20-tak kilometara, košta nešto više od 1 eura ili 14 švedskih kruna – tu počinje Evropa, u svakom pogledu. Zaista imponirajuće, putevi kao u cijeloj zapadnoj Evropi. Od Zagreba do graničnog prelaza Hrvatske sa Slovenijom: Macelj, predivan autoput s modernim tunelima, naplata kod Trakošćana 6,50 eura ili 67 švedskih kruna. Kilometarske kolone teških kamiona čekaju na Macelju na carinu. Međutim, nikakve gužve za privatne automobile, sve ide na granici brzo, kulturno i učtivo, uz osmijeh i poželjen sretan put!

15 eura za prolaz kroz Sloveniju

Od Macelja do Maribora (Šentilj), ka Grazu, moderan i završen autoput, milina prava. Ovaj put nikakvih problema niti pregleda ni na ulasku u Sloveniju, što je ranije bilo. Nikakve posebne kontrole, samo pitaju kuda idete, ako kažete za Švedsku, dobijete obavijest da trebate Sloveniju napustiti za 24 sata. Idemo prema slovensko-austrijskoj granici Šentilj/Spielfeld, gdje je samo kontrola ulaska i vinjeti. Skupa je vinjeta za prolaz kroz Sloveniju, na ovom pravcu svega ca 50-tak kilometara, košta 15 eura (ca 150 švedskih kruna), dok je za prolaz preko Austrije, ca 400 kilometara, vinjeta svega 8,50 eura (85 švedskih kruna)! Slovenija ne bira sredstva da cijeloj Evropi nametne svoju volju. Čudna pravila čak i Evropskoj uniji, da se tako nešto dozvoljava…

Tuneli kroz Austriju

Lijepo i sunčano vrijeme me prati i kroz Austriju, te želim prevaliti što veći dio puta Graz – Wels – Linz – Salzburg, prema njemačkoj granici i mjestu Suben, za dnevne svjetlosti. Divni putevi i šume austrijske u hiljadu jesenjih boja prelivaju se na suncu, pejzaš upotpunjuju visoke Alpe, šume zasute prvim ovogodišnjim snijegom. Na dva mjesta u Austriji (mautställe), pored vinjete (8,50 eura ca 85 švedskih kruna), plaća se putarina za tunele: 5,50 i 9,50 eura (58 i 101 švedska kruna). Tunele drže privatne firme, koje to naravno i naplaćuju, a cijene su normalne, jer bi putovanje bez tunela, kao nekada, bilo jako naporno i mnogo duže.

Njemačka bez posebnih kontrola za vozila u tranzitu

Prvo veće mjesto u Njemačkoj je grad Passau, sve je čisto i pedantno, putevi odlični, usput mnogo benzinskih pumpi i parkirališta, čak i na dijelu bivše istočne Njemačke, prema Regensburgu i prevoju Hof, čime se skrati putovanje ka Leipzigu i Berlinu (preko Potsdama), pa onda ka luci Rostock, do koje je iz Sanskog Most oko ca 1.410 kilometara – što je najkraća auto ruta kojom se isplati putovati. Navečer hladno, pa kad mi se prispava, malo odspavam u autu, ali hladnoća me brzo probudi, morao bih ostaviti auto da radi na leru, a toga se nekako plašim: zaspati pa se ne probuditi, procuri kroz mozak koji sve sporije „kopča“! Umor se osjeti, često stanem i prohodam, ponekad i kratko gimnasticiram. Ne spava mi se u hotelu u ovo oktobarsko veče, jer time se put još više oduži, odulji. Odlučim se na varijantu dva: vozi dok možeš, ne moraš jednu noć spavati (čitav si život prespavao! – k'o kažem sebi), te nastavim voziti, krajnjom snagom i u stalnoj borbi da sam budan, da ne zaspem.

U Rostock stigoh u 05.30 (planirao u podne), jedva nađoh liniju Rostock (Njemačka) – Gedser (Danska), kupih kartu koja je jako skupa i u oktobru, 148 eura ili 1.563 švedske krune, ali ne gleda se parama u zube kad se mora i kad je efikasno, te na trajekt… koji stiže u Gedser u 07.45 sati, kao po švicarskom satu. Na trajektu nema uobičajene gužve, uglavnom najviše kamiona i veoma malo putničkih automobila. Većina odmara ili leži ispod prigodnih brodskih prozora, neki u šopingu.

Danska bez kontrole vozila i putnika

Do mog Arlöva (Malmö) tačno još dva sahata vožnje, govorim kao sebi u njedra na izlasku sa trajekta, kada spazih graničnu policiju koja ustavlja određena vozila po principu „štih-kontrole“, pogledaju pasoš i vozila nastavljaju dalje. Moj auto ne ustavljaju. Divno jutro i poznati danski idilični seoski pejzaži. Putevi od Gedsera ka Köpenhamnu obični, s vožnjom u oba smjera, najviše do 90 kilometara, pa se mora voziti sporo i oprezno. Tako skoro pola puta na pravcu prema Köpenhamnu i Malmöu, ca 185 kilometara. Tek nakon ca stotinjak kilometara danski autoput sa više traka i ograničenjem od 110 kilometara. Kako smo se približavali Köpenhamnu gužva je bivala sve veća. Prolazimo kroz Köpenhamn i zračne luke, gdje avioni slijeću svaki minut. Ulazak na Oresund most (Öresundsbron), jedno od desetak svjetskih čuda, dug ukupno 16 kilometara: četiri kilometra tunel ispod mora, četiri kilometra vještačko ostrvo i osam kilometara most sa stubovima i dva velika luka na sredini, utegnuta sa svake strane sa po 10 čeličnih sajli – plaća se prolaz od otvaranja mosta 2000. godine, cijena ca 48 eura ili 480 švedskih kruna (sa Bro-Biz 240 švedskih kruna). Nema skretanja na mostu na „Punkt kontrole korone“ kao u julu, faktički Danci ne vrše nikakvu kontrolu prolaska nakon kontrole izlaza sa trajekta.

Švedska obasjana suncem

Oresund most (Öresundsbron) je ne samo jedno od svjetskih čuda, već je tu po istoimenom nazivu zaliva Oresund (Öresundsbron), nastao i dansko-švedski Oresund region (Öresundsregionen), na površini od ca 21.000 kvadratnih kilometara i sa preko četiri miliona stanovnika (Köpenhamn 1,9 miliona, Malmö 0,4 miliona). Regiju čine zajedno švedska južna oblast Skåne i istočnodanska oblast Själland, koji ostvaruju zajedno 26 % švedskog i danskog BND (BNP); ovdje je 12 univerziteta sa 155.000 studenata i 1.200 naučnika, sa najvećom koncentracijom visokoobrazovanih osoba u Sjevernoj Evropi! I da nećeš, moraš biti pametan…

Švedska granična policija na završetku Oresund mosta zaustavlja sva vozila, kontrolira pasoše i kada vidi da su švedski odmah ih vrati (ne upisuje ništa u ćitabe), traže samo da pokažem vozačku dozvolu, te upućuju osmijeh i sretno! – Ne pitate odakle dolazim? – ljubazno ih pripitkujem.., ma ne, nije to za nas važno, srdačno uzvraćaju..! Kazah im šeretki da čak iz Bosne ponosne dolazim, opet osmijesi i „Vozite oprezno ovih preostalih nekoliko kilometara, jer ste umorni!“ – uzvratiše. Ništa od karantina, čak ni kućne izolacije (kako su naslućivali u BiHAMK-u), možda će to biti ako korona nastavi svoje…

Interesuje vas koliko je koštala vožnja autom, na dizel pogon, za dvije osobe iz BiH do Švedske? Samo za dažbine, vignjete, tunele, trajekt platio sam ca 2.530 švedskih kruna (najskuplji trajekt 1.563 škr), a za dizel ca dva tanka i ca 150 eura iliti 1.570 švedskih kruna, i nisam sve potrošio, ostalo i za vožnju u Švedskoj, ali bez amortizacije auta! Ukupno, sve je koštalo ca 400 eura ili ca 4.100 švedskih kruna, znači po osobi ca 2.000 švedskih kruna – nešto manje košta autobusna karta Švedska – BiH!

Dođoh prije nego sam planirao, za manje od 24 sata vožnje, preko sedam zemalja i pređenih ca 1.650 kilometara. Nije pametno, čak je i suprotno saobraćajnim pravilima, prelaziti tolike razdaljine za tako kratko vrijeme, ali ko kaže da je Švedska daleko od BiH!? I što je još čudnije, kada sam išao u julu za Bosnu, mislio sam da se vraćam kući, u domovinu BiH – ali, kada sam se vraćao u Švedsku, uhvatih se kako kradomice osjećam da se opet kući vraćam! — je li nam Švedska usud iliti druga (možda i prva!) domaja, vidjeće se iliti čuće se?!

A o koroni, pandemiji koja se u svijetu za četiri zadnja mjeseca ušestostručila po broju zaraženih (41.126.890) i koja je trostruko veća po broju umrlih (1.130.157), sve sa 20. oktobrom 2020. godine, u narednom javljanju iz Švedske, svakako!

KOMENTARI