Za početak predstavite se ?
Edis Rasavac, rođen 1979 god. u Bos. Novom. Živim, školovao se i radim od 1998.godine u Sanskom Mostu. Inače veliki zaljubljenik u prirodu i fotografiju.
Kada si zapravo zakoračio u svijet fotografije i kako se razvila tvoja ljubav prema fotografiji?
Od malih nogu sam se bavio crtanjem i slikanjem, a prvi ozbiljniji digitalni aparat sam uzeo 2004 god , nakon što sam radio reportažu o Srebrenici sa jednim njemačkim fotografom Ulijem Švekeom ( Ulli Schwecke ), koji me je i uveo u osnove. Aparat je bio Nikon Coolpix P5400. Još uvijek ga čuvam iako je pokvaren.
Mislim da se fotografija razvila iz ljubavi prema crtanju, smatram da je to nekakav korak u evoluciji te vrste umjetnosti. Iako se još uvijek divim pravim majstorima crtanja.
Sjećaš li se svojih prvih fotografija, šta su predstavljale?
Oduvijek je moja najveća ljubav bila makrofotografija. Životinjski “veliki svijet” u malom. Jedna ogromna dimenzija svijeta , koji se dešava oko nas, a mi ga ne primjećujemo.
Iako ovo pitanje može na prvu zvučati izlizano, pretpostavljam da teško je i iscrpljujuće umjetniku stvarati. Odakle ti crpiš inspiraciju?
Hm, meni fotografija predstavlja bijeg iz surove svakodnevnice u jedan ljepši svijet. Svijet kakvim ga želim vidjeti i kao takvog ga želim i ljudima koji prate moj rad dočarati. Mogu reći da mi je fotografija, moja duševna relaksacija, a samim tim i inspiracija.
Često je dvojba između činjenica, da li je za dobru fotografiju važnija kvalitetnija kamera ili ono što fotograf želi prenjeti svojom fotografijom?
Za vrhunsku fotografiju je najbitniji moment, koji se ne ponavlja i naravno svjetlo. Ukoliko se oboje poklopi, tu i slabija oprema može napraviti vrhunski rezultat.
Imaš li neke slavne (ili manje slavne) uzore u fotografiji?
Fotograf čiji rad me apsolutno fascinira je Shikhei Goh, po meni jedan od najboljih makro fotografa na svijetu.Te za portretnu fotografiju francuski fotograf Jima Gination (JimaGinationPhotography). Ali pratim radove mnogih fotografa i polako iz svega uzimam ono što mi se sviđa, te pokušavam učiti te stilove u fotografiji.
Postoji li neka fotografija na koju si posebno ponosan?
Moja fotografija koju sam nazvao “crvene oči” ( http://fotografija.ba/members/sheminho/album/picture/28729/ ) prva fotografija, proglašena za fotografiju dana na najpoznatijem bh portalu za fotografiju fotografija.ba
Crno bijelo fotografije ili u boji?
Volim se malo zezati sa kolegama, da je crno bijela fotografija obično ona u kojoj zeznemo boju. Iako je to samo stvar ukusa. Kao recimo vječita frka, koja marka Nikon ili Canon ? A pogotovo tu za mene nema dvojbe (kolege znaju zašto ;-))
Koliko je bitno voliti ono što radite?
Kao i u svakom poslu, da bi nešto vrhunski radili, morate uživati u tom, tj. imati ljubav prema tome. Ljubav pokreće svijet.
Za kraj, završnja riječ! što bi preporučio mladim hobi- fotografima ili freelancerima?
Kao prvo, ukoliko žele ući u ozbiljnije bavljenje fotografijom, neka uzmu dobru knjigu ili nađu dobru stranicu o osnovama fotografije, kompozicije, svjetla itd. Jer bez tog nema dobre fotografije, a sve ostalo je samo praksa, praksa, praksa.
U prilogu pogledajte neke od njegovih radova i posjetite web stranicu www.edisrasavacphotography.com i pogledajte ostale radove.
KOMENTARI