Danima traje potraga za Edinom Gačićem (42) koji je u prošli ponedjeljak ubio Sauda Sultanića u mjestu Podorašac kod Konjica, a u subotu policajca Mahira Begića u Suhodolu kod Tarčina.
Nakon što je odležao kaznu u trajanju od 19 godina i šest mjeseci, po odluci Federalnog ministarstva pravde premješten je u poluotvoreni tip kazneno-popravne ustanove kakva je KPZ Luke u Bihaću, kako bi se tamo pripremio za život van zatvora.
Prema riječima Edhama Veladžića, direktora KPZ Luke Bihać, tokom boravka u ovoj ustanovi Gačić nije izazivao probleme niti pokazivao bilo kakve znakove antisocijalnog ponašanja. Međutim, tokom redovnih psihijatrijskih vještačenja, ljekari su otkrili da Gačić ima teške psihičke probleme.
– On je došao kod nas 26. jula 2017. godine iz kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa u Zenici. Uz njega je došao i dosije u kojem se odmah vidjelo o kakvoj se osobi radi. Prebacili su ga ovamo. Inače se tako radi svugdje u svijetu, kako bi se pripremio za izlazak na slobodu i na neki način bolje socijalizirao. S njim su svakodnevno vođeni razgovor i lično sam s njim razgovarao tokom obilaska zatvorenika – govori Veladžić u razgovoru za Anadolu Agency.
Veladžić: Ljekari otkrili teške psihičke probleme
On je kazao kako nije stekao dojam da se radi o opasnoj osobi, jer je izgledao sasvim smireno i nije zahtjevao bilo kakve ljekarske tretmane.
– Ali je naš psihijatar ipak utvrdio da se u dubini uma tog čovjeka krije nešto čudno što bi moglo predstavljati problem za okolinu. Bio je, po mišljenju psihijatra koji je ovdje s njim radio, previše hladna osoba i bez emocija – priča Veladžić.
U dokumentu iz KPZ Luke u Bihaću navodi se da je Gačić, prema dokumentaciji koja je bila na raspolaganju lokalnom ljekarskom timu, odrastao u nepovoljnim porodičnim uvjetima.
U sedmoj godini je ostao bez oca, nakon čega je brigu o njemu preuzela njegova majka, koja je prema njegovim tvrdnjama bila stroga i rigidna što je bio razlog da već kao maloljetnik počne bježati od kuće.
Također se u ovom dokumentu navodi da je tokom rata doživio brojna traumatska iskustva i bio fizički maltretiran. Nakon okončanja rata nastanio se u Sanskom Mostu gdje je živio do počinjenja prvog krivičnog djela ubistva.
– Izvršenom detaljnom psihološkom analizom došlo se do zaključka da se radi o ličnosti kod koje je dijagnosticirana kombinacija šizoidnog i paranoidnog poremećaja ličnost, koje se kod imenovanog manifestiraju u emocionalnoj hladnoći, ograničenosti raspona emocija u interpersonalnim odnosima te odsutnosti i krutosti socijalnih relacija – govori Veladžić.
Dodao je da se tokom boravka u KPZ Luke nije ni s kim družio, a komunicirao je s drugima isključivo po potrebi i vrlo rijetko.
– Jedan od zatvorenika nam je prenio da je Gačić spominjao nekakav spisak i ljude na njemu s kojima se planira obračunati kada izađe na slobodu. Zato smo i poslali akt upozorenja kada je izlazio na slobodu. Međutim, radi se o vrlo rijetkoj vrsti opasnih ljudi s kojima bi se teško nosile i mnogo uređenije zemlje od naše – ističe Veladžić.
On dodaje kako jednostavno nema zakonskog mehanizma putem kojeg bi se Gačića moglo držati u zatvoru dalje ili ga smjestiti u bolnicu za duševne bolesnike.
Za sve to je morao postojati valjan dokument s argumentima. O svemu dalje brigu je vodio Centar službe bezbjednosti (CBS) Banja Luka i tamošnji Centar za socijalni rad. Jesu li zakazali Veladžić ne može potvrditi, ali ističe kako je neuvezanost policijskog sistema mogao biti jedan od problema zašto je do ovog došlo.
– Gačić je uredno odležao svoju kaznu i mi nismo imali bilo kakve razloge da ga dalje zadržimo niti je to po zakonu ispravno bilo učiniti. On se po izlasku javio u matični CBS i Centar za socijalni rad koji mu je čak uspio izvršiti povrat određenih nekretnina tamo koje je on nakon toga prodao i kupio kuću negdje oko Konjica te započeo neki biznis. A onda je nakon godinu dana opet nešto puklo u njemu i on je ponovo zapao u to svoje ‘poremećeno stanje – govori Veladžić.
On smatra da ne možemo kriviti sistem, jer se radi o osobi koja boluje od simbioze psihičkih poremećaja izmješanih s vjerskim fanatizmom i postratnim traumatskim simptomima.
– Ljudi s takvim poremećajima su vrlo rijetki i jednostavno nepredvidivi. Mogu se godinama ponašati normalno kako bi vas zavarali, a onda odjednom počine najokrutnija zločinačka djela – kaže na kraju Veladžić.
KOMENTARI