Genc Trnavci, profesor na Pravnom fakultetu u Bihaću, ad hoc sudija u Strasbourgu, predložen je tokom prošlogodišnjih demonstracija, ispred boračkih udruženja, za premijera Unsko-sanskog kantona. Ovih dana je imenovan za jednog od arbitara u Vanjskotrgovinskoj komori, aktivno kritikuje rad pravosudnih organa i USK-a i bori se za potraživanja prosvjetnih radnika u Kantonu.
Profesore Trnavci, do ovog intervjua Vi u visokom obrazovanju USK-a niste bili dobili novembarske plaće. Predsjednik ste i Udruženja “Pacta sunt servanda” (Ugovori se moraju poštovati), kako obrazovanje ne bi bilo u ovakvom stanju, a ipak čemu se nadati?
– Svrha udruženja je da štiti prava svih svojih članova, ali i prava svih građana u Bosni i Hercegovini. Glavna ideja je da nositelji pravosnažnih izvršnih presuda mogu realizirati svoje pravo. Imamo situaciju da su u posljednjih deset godina to bili mahom prosvjetni radnici, ali ne i samo oni.
Bijeli kruh
Svi građani koji su po bilo kom osnovu tužili državu, nisu mogli naplatiti svoje potraživanje zato što ta ista država, manipulacijom državnog budžeta, ne predviđa kodove za izvršne isprave, a dužna je po zakonu da predvidi minimum pet procenata, tako da i banke odbijaju provesti izvršenje pod izgovorom da nije predviđen novac u budžetu.
Koliko, po tom osnovu, Unsko-sanski kanton duguje prosvjetnim radnicima?
– Ja sam bio član zakonodavne komisije i imao sam priliku da pogledam taj jedan dokument koji se zvao prijedlog budžeta, gdje se navodi 39 hiljada maraka glavnice, kamate nisu bile obračunate. Za svaku zasebnu izvršnu presudu teče kamata od momenta od kada je ona utvrđena. Tako da se procjenjuje da se već radi o 60 do 70 hiljada maraka.
I šta se dešava u toj priči, mi želimo da zaštitimo finansijsku stabilnost države, jer da je budžetska vlast u protekle četiri godine, a i prije toga, savjesno izmirivala svoje obaveze, dug bi se davno likvidirao. A neodgovornim radom, mi svi možemo čekati samo finansijski kolaps. Političari pred sobom vide samo sljedeće izbore, odbijaju provesti presude i drže se principa “brigo moja pređi na drugoga”, iako dobro znaju da je krivično djelo ako ne predvide pet posto u budžetu za izmirenje isprava. Oni prebacuju odgovornost na druge i žele da neograničeno zadužuju iduću generaciju poreznih obveznika.
Navršava se godina od februarskih protesta, sjećam se da ste kao član zakonodavne Komisije u Skupštini raspravljali o tome kako svih 12 zahtjeva građana treba biti usvojeno, a usvojeno je zapravo samo ukidanje bijelog kruha?
– Mogli su se svi zahtjevi ispuniti, svi su bili legitimni i ja uopšte ne razumijem zašto je nastao otpor kod vršilaca vlasti da se zahtjevi ne provedu. Osim toga, zahtjev za ukidanje bijelog kruha jedino je ispoštovan upravo u Unsko-sanskom kantonu. Zahvaljujući takvoj odluci Skupštine, samo u četiri naredne godine sačuvano je stotine hiljada maraka u budžetu, koje se mogu na bolji način upotrijebiti. Doista se tu radi o zloupotrebi privilegije koju ima politička vlast. Oni su jedina lica koja mogu utjecati na odluke svog poslodavca, a poslodavac im je Kanton.
Godinu nakon protesta i zahtjeva za smjenu premijera Hamdije Lipovače i on je nakon jednomjesečnog pritvora trenutno na slobodi?
– Ja mislim da je on u poziciji da sa slobode utječe na svjedoke. Ja mogu kritikovati i davati konstruktivne predmete, kao profesor Univerziteta, kao osoba koja se svakodnevno bavi proučavanjem prava i živim takvim životom. Ja mislim da pravosuđe u Unsko-sanskom kantonu nije sposobno da se iznese sa jednim ovakvim slučajem. To treba da vodi Sud Federacije. Možda je i Tužilaštvo napravilo propust, bazirajući zahtjev za produženje pritvora na bazi istrage koja se odnosi na period tokom kojeg je Lipovača obnašao funkciju načelnika, ali trebali su tražiti na bazi proširene istrage koja se odnosi na period premijera Unsko-sanskog kantona. Jer, eto, Lipovača je i neki dan dolazio u Vladu na svoje radno mjesto, mogao je doći u dodir sa dokumentacijom i svjedocima na koje je mogao vršiti uticaj.
Mnogi se odavno zalažu za ukidanje kantona, smatrajući da je prekomjerna administracija ključni problem ove države. Mislite li i Vi tako?
– Uvijek su povici na kantone, ali Bosna i Hercegovina nije jedina decentralizirana država na svijetu, najbolji vam je primjer Švicarske. Pa, jedna od ekonomski najmoćnijih zemalja koja je u svom začetku federalno uređena je upravo USA. Po tom principu odlično funkcioniraju više od 200 godina. Sami kantoni nisu izvor problema u BiH, glavni problemi su korupcija i organizirani kriminal.
Mnoga postkonfliktna društva idealno funkcionišu kada prevaziđu neprijateljstvo, Evropska unija funkcionira, decenijama su te zemlje ratovale međusobno, u povijesti tih država, kao i kod nas nacionalni ratovi su ispisali mnoge stranice.
Dakle, ukidanjem kantona se neće riješiti ništa…
– Pogledajte samo Goraždanski i Sarajevski kanton. Udaljenost je 100 kilometara, ali Sarajevski kanton grca u dugovima, imaju problema sa transportnim službama, sa gasom, sa svim mogućim sistemima koji se zasnivaju na pružanju usluga prema građanima. Postojale su ideje da se Goraždanski kanton pripoji Sarajevskom, ali to ne bi nijednima riješilo njihove probleme. A Goraždanski kanton danas je primjer kako se na lokalnom nivou mogu promijeniti okolnosti, tako da se potakne biznis.
Reforme
U Goraždanskom kantonu danas nema nezaposlenih ljudi i uvoze, uslovno rečeno, radnu snagu i iz Republike Srpske. Kantoni su mogućnost, a ne bi trebali biti teret.
A da li je moguće izvršiti uklanjanje suštinskog problema, iskorjenjivanjem organizovanog kriminala i korupcije?
– To je, djelimično, vrlo moguće i zato je potrebno izvršiti reformu policijskih struktura u BiH i reformu pravosuđa u BiH. To su dva mehanizma koja su od neizmjernog značaja za suzbijanje kriminala i korupcije. Današnji političari koji su ogrezli u koruptivne aktivnosti uopšte se ne osvrću na to koja je zakonom zaprijećena kazna. Oni se vode rezonom kolike su šanse da budu otkriveni, a one su male u ovom obilju korupcije. Jer, što je veća vjerovatnoća za nekog da će biti otkriven, to je manja šansa da će počiniti krivično djelo. Pazite, ne znači da u naprednim zapadnim zemljama ne postoje kriminal i korupcija, ali oni su u takom omjeru da ne ugrožavaju sudbinu nacije i države.
Cilj političkih vlasti u našoj zemlji trebao bi biti da kreiraju pravosudni i policijski sistem koji mogu povisiti vjerovatnoću da će biti otkrivena i kažnjena koruptivna djela. To bi trebala biti njihova suštinska misija za naredne četiri godine.
/oslobodjenje
KOMENTARI