Prije otprilike 365 dana objavili smo blog pod nazivom “Grad bez ljudi”. Sjećate li se priče iz automobila koji je kružio sanskim ulicama u potrazi za ljudima?
Večeras, dvanaest mjeseci poslije, ponovo čvrsto držim volan u rukama, tražim i stanicu koja pušta cajke, širom otvaram oči i polazim u noć.
Miris zime ispunjava mi nosnice, dok se magla šunja poput uhode ulicama najdražeg mi grada. Asfalt više nije vijest. Kao djevojka pred udaju, navukla je moja Sana novo ruho i prkosi, ponosna. Škole sporta, tradicionalni turniri, predstave, promocije knjiga.
Večeras, pedeset i dvije sedmice poslije, ponosim se igrama kojima su moju Sanu u Švicarskoj, Sloveniji i Austriji predstavila djeca Mahale, s malenim crvenim fesovima i zlatnim dukatima na grudima. Ponosim se Biserima sanskim zbog kojih nam, baš u ovom trenutku, zavide Ujedinjeni Arapski Emirati. Naša mladost, naš ponos, naša tradicija.
Večeras, godinu dana poslije, nagledah se fotografija svojih školskih drugova i drugarica kako se, tamo negdje u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, slade kolačima od mrkve, peku ćurke i pijuckaju mojita, dok im se djeca na Hans i George odazivaju.
Večeras, dok djecu Alepa prećutno u smrt šaljemo i iz smrti ne spašavamo; večeras, dok bježi duša mog grada od samih sebe, daleko u tuđinu; večeras, dok ostavljaju moji drugovi i drugarice majčinu pogaču i očevu zaštitu, odlazeći da u tuđini budu tuđini dok su živi; večeras, dok ljudi moje vjere krvare po bodljikavim žicama tih istih tuđina kojima odlazimo, večeras, kao ni godinu dana ranije, ne vozim se bez cilja.
Odredište mi je uvijek isto i zato vrištim najtiše zatvorenih usta i umiruće duše zbog tuđe tuge. I večeras odlazim u isti starački dom, samo je soba druga. Tuđi stari, moja briga. Obrišem im oči od suza, dodam čašu vode pa poljubim čelo oslikano borama. Pri odlaksu i večeras šapućem iste riječi, njima i predobro poznate: “Sad će praznici tamo. Samo što nisu došli tvoji. Izdrži još malo.”
Izlazim brzo i ponavljam obećanje kao molitvu – moje stare neće strani ljudi lagati da ću im doći za ovaj ili naredni praznik.
Ja ostajem ovdje. Imam kome i imam zbog koga.
KOMENTARI