Grad u kojem ste odrasli je kao korica neke knjige koju nikada nećete moći zaboraviti.
Knjige vašeg života. Svaka ulica je kao nova stranica, dok šetate njome kao da čitate i ponovo proživljavate isto.
Svako je tu knjigu/grad doživio različito i uzalud je da je nekom prepričavate, niko je neće doživjeti kao vi.
Odete u druge države, gradove, a uvijek na kraju čeznete da se vratite tamo gdje ste proživjeli najljepše trenutke ili možda odete da zaboravite, pa poželite.
Baš kao što se često vraćate na omiljene dijelove knjige, a one teže zaobiđete. Nekad ne želite ni da je otvorite, a ni u ludilu nekom posudite.
Osim,
možda,
onome koga volite.
KOMENTARI