Piše: Senad A. Kubat
Nenaviknuti na bilo kakvu ozbiljnu građansku reakciju na svoje dugogodišnje retrogradne i pogubne političke odluke, bosanski političari u svjetlu aktuelnih masovnih protesta izazvanih ne usvajanjem Zakona o jedinstvenom matičnom broju građana, iskazuju visok stepen nervoze, straha ali i neadekvatnog stava (jer nemaju iskustva) za slučaj ovakvih situacija.
Godinama bosanski političari bez imalo grižnje savjesti ili elementarne odgovornosti kako oni u zakonodavnoj tako i oni u izvršnoj vlasti, s malim izuzetkom pojedinaca, raznim svojim poražavajućim postupcima, ponižavajućim odredbama, pothranjujući usput međunacionalnu netrpeljivost i podvojenost među građanima, bez imalo brige i srkleta istrajavaju na međustranačkim prepucavanjima, inateći se čak i na personalnim relacijama, neobazirući se na sve teže stanje i neljudske uslove u kojima egzistira većina građana BiH s čijim životima oni odavno nemaju realnu vezu.
O nekom stvarnom građanskom buntu do sada nije bilo ni govora jer su političari vješto svoje loše odluke koje su očigledno bile protivno interesima građana u kriznim trenutcima prebacivali na etničke odnosno međunacionalne relacije, uvjeravajući “svoje građanstvo” da su za sve krivi ”oni drugi”, ona druga strana. Fenomen je da je to u BiH prolazilo 17 godina.
Visina negativnih statističkih podataka u BiH bilo da se tiče nezaposlenosti, zdravstva, obrazovanja, koruptivnih aktivnosti i svega onog što jedan život čini ugodnim ili paklenim, evropsku javnost, ali i domaće slobodnomisleće ljude, ostavlja zapanjenim nad općom ravnodušnošću i inertnošću građana Bosne i Hercegovine.
U zemljama uređenih sistema sa mnogo manje negativnih trendova ili postupaka od strane vlasti, organizuju se javni protesti i masovne građanske pobune, dok u BiH to najefikasnije oružje u ostvarivanju svojih prava građani jednostavno nisu do sada imali kao opciju.
Da li je to rezultat totalne predaje i nevjerovanja da je išta moguće promijeniti ostaje da se analizira. Da li građani stvarno misle da nas “naši iskreno brane” a da su za sve krivi “oni njihovi” i zbog “njihovih” ne mogu da ostvare elementarno jedinstvo na nivou cijele BiH, štiteći zajedničkim stavom svoje ali i prava svoje djece bez obzira čiji političari za to bili odgovorni “naši” ili “njihovi”.
Ipak na sreću, izgleda da je došlo vrijeme neke nove građanske filozofije reagovanja i ponašanja, rezultirano teškom neimaštinom i općom bijedom među ljudima u cijeloj BiH. Izgledno je da će se sve manje gledati šta su nam “nacionalni interesi” a sve više će se gledati “od čega se živi” i to će, čini se, u budućnosti biti glavni katalizatori građanskog ponašanja.
Problem ne usvajnja Zakona o jedinstvenim matičnim brojevima su se građanima pojavili kao poručeni jer ovaj je problem izuzetno važan i velik a nema nikakav etnički predznak, niti zahtjevi za njihovo rješavanje “dovode u pitanje BiH” niti RS, čime bi ih inače političari ponovo podvojili i suprostavili, nego se podjednako radi o svim građanima bez obzira u kojem dijelu BiH živjeli, a uz to još dodajmo da trenutne posljedice trpe njihova tek rođena djeca, što je prelilo već odavno punu čašu.
Istina političari kad su vidjeli da protesti dobivaju na snazi i masovnosti odmah su pribjegli svom oprobanom receptu o “ugroženosti” naših od njihovih. Tako je Pandurevićeva odmah iz skupštine telefonom histerično zatražila pomoć iz R Srpske da ih se spasi od pobješnjelih turaka koji bi ih lahko mogli nabiti na kolac ispred državnog parlamenta. Po uigranom scenariu Dodik saziva konferenciju za štampu i blokadu zgrade parlamenta tretira kao “talačku krizu” i “kidnapovanje” usmjerene isključivo protiv delegata iz R Srpske te saopćava da je izdao nalog o podizanju borbene gotovosti specijalnih jedinica MUP-a RS-a koje bi trebale, ako bude potrebno da se iz Istočnog Srajeva probiju do državnog parlamenta i silom oslobode zarobljene srpske delegate.
U nekom ranijem periodu dok Dodik nije potrošio sve dimne bombe i nacionalne lažnjake na ovakva saopćenja diglo bi se pola R Srpske, ali gle čuda, ovaj puta nešto do tada neviđeno, iz Banje Luke umjesto podrške “ugroženim” Srbima u Parlamentu BiH, stiže podrška demonstrantima ispred parlamenta, i to ne samo iz Banje Luke.
Mislim da je ovo bio ključni moment uspjeha ovih demonstracija, odbacivanje priče o ugroženosti, pogotovu onih istih koji su svojim ne radom ugrozili egzistencije svih građana u BiH pa tako i onih u RS-u a posebno su onemogućili kretanje tek rođenoj djeci, za šta usput budi rečeno primaju enormno visoke novčane naknade iz budžeta mrske Bosne i Hercegovine uživajući uz to sve blagodati parlamentarnih i diplomatskih benefita i pogodnosti.
Zato ja ne prihvatam ocjenu da su ovi protesti bili “pucanj u prazno”, prije bi se mogli nazvati “pucanj upozorenja”.
U međuvremenu su napokon “proradili,” i studenti, prvo u Banjoj Luci pa evo i u Mostaru a zaočekivati je i u Sarajevu, koji su po istom etničkom principu dugo bili demarkirani i podvojeni kako nebi remetili blaženi mir svojih nacionalističkih dušebrižnika na etničkom i entitetskom nivou.
Lažima je došao kraj a same procese sveopćeg otrežnjenja su ubrzale dvije vladajuće socijaldemokratske partije (SDP i SNSD) koje su neprirodno pjeneći za vlašćuu pogubile sve realne političke orjentire i osjećaje za mjeru i opći smisao .
Iako ovi protesti u Sarajevu nisu ni blizu onoliko masovni koliko bi realno trebali biti, obzirom na opću situaciju u društvu, ipak se dogodila mala historija. Podrška je stizala iz cijele BiH pa čak i od gradjana susjednih država, čime su se bar za dan ili dva ignorisale sve ranije nametnute podjele i vještačke razlike medju gradjanima naše drzave ali i susjednih država.
Poslije ovih zaista građanskih, neispolitiziranih i u realnoj osnovi uspješnih demonstracija reklo bi se ništa više neće biti kao prije. Političari slobodno mogu zaboraviti ono ,,divno ,, vrijeme,, kad su mogli beskrajno ponižavati svoje građane a da oni kao ovce za klanje i dalje bez otpora i bunta slijede te iste političare, što je i tada osviješćene pojedince u društvu dovodilo do ludila.
Ipak ne treba imati iluzije da će se vladajući olahko pomiriti sa ovim novim procesima, dapače, trudiće se razbiti bilo kakvo jedinstvo među građanima oba entiteta. Nadati se je da u tome neće uspjeti, zahvaljujući prije svega praznim stomacima i nagomilanim prevarama.
Naravno one stranke koje na vrijeme i ozbiljno shvate novonastalu situaciju i izvuku pravilne pouke iz proteklih protesta, te se brzo i kvalitetno prestroje u svojim odnosima i djelovanjima, imaće nekakvu šansu za politički opstanak. Ostalima će htjeli to oni ili ne, preostati samo bolni odlazak i neizbježni raspad.
Lično ne mislim da će se ovi vodeći političari iz aktualne vlasti udostojiti ispuniti rok od dobijenih trideset dana ili izglasanih šest mjeseci, za donošenje trajnog zakona o JMBG. Njihova oholost i dubina srozanosti im to neće dopustiti i to će, ako Bog da, biti njihov konačni kraj.
Najinteresentnije su reakcije dvojice sa vrha aktuelne vlasti, Dodika i Lagumdžije. Dokaz da su stvari ipak bar djelimično “pročitali” na ispravan način je Dodikovo paranoično pozivanje na odbranu slobode za Srbe iz RS po bilo kojoj osnovi angažovanih u tzv. zajedničkim institucijama u Sarajevu. Iako su građani gluhi na ove “vapaje “ predsjednika, nego na protiv “požar protesta banjalučki studenti šire po cijeloj RS, Dodik ipak ne odustaje, jer on drukčije ne zna, a ko ne zna: “Sjedi jedinica”.
Drugi od dvojice, dakle Lagumdžija, prisjećajući se kako su sve skončavali političari koje su razvlašćivali demonstranti, u panici traži vanredne izbore, iako duboko svjestan da će ih izgubiti, ali konta, bar će se “živ izvući”. E pa Zlaja neće ići, moraš izdržati samo još godinu, pa šta je to, dok dlan od dlan… ili ostavka , časna naravno. (šala mala).
Iskreno se nadam da će građani Bosne i Hercegovine, dakle iz oba njena entiteta, shvatiti na ovom malom primjeru kolika stvarna snaga leži u zajedničkom nastupu kod ostvarivanja ustavnih ali i svih drugih građanskih prava, te da će napokon makar i ovakvim ne popularnim sredstvima kao što su masovni protesti, pomaknuti stvari u pravom pravcu i prisiliti aktuelnu politiku ko god da je sačinjavao da jednom shvate da im je ustavna, zakonska ali i moralna obaveza raditi i djelovati u interesu stvarnog života građana i poboljšanja njihovog standarda življenja, neopterećavajući nas prošlošću koju treba da riješe sudovi i historičari i da nam ne zamagljuju budućnost koja realno može biti i bolja i svjetlija, ako Bog da.
Zato se ja obraćam Tebi dobri moj Bože, Tebi koji si uvijek na strani slabih i potlačenih, zaštiti nas i pomozi, na pravi put nas uputi, iz tame na svjetlo nas izvedi, amin.
KOMENTARI