instant fap

Hamdoidi u Sanskom Mostu

Hamdoidi u Sanskom Mostu

Predizborna prestrojavanja unutar partija na krajiškoj političkoj sceni počela su u V. Kladuši a nastavljena u S. Mostu. U Kladuši su od jedne (DNZ) nastale dvije političke partije. Jedna, koja je promovirala platformu kontinuiteta DNZ-a, svoj je kongres održala u Bihaću sa veoma jasnim i nedvosmislenim porukama pomirenja i distanciranja od utemeljitelja ove stranke (Fikreta Abdića). Ove poruke Dolića i DNZ-a su za prvu posljedicu imale formiranje još jedne stranke (Laburista) na čijem je čelu Elvira Abdić Jelenović, dugogodišnja karizmatična zastupnica i kći osnivača DNZ-a Fikreta Abdića. Ništa novo na političkoj sceni BiH, posebno Krajine, da ovo frakcijsko razdruživanje za posljedicu nema i pravi rat unutar članstva do jučer jedinstvenog DNZ-a. Rifet Dolić, predsjednik DNZ-a je i pismo napisao kladuškoj i krajiškoj dijaspori koja se politički naslanjala na DNZ. Pokušao je dati konkretna objašnjenja i razloge distanciranja od politike Fikreta Abdića. Pismo je uljudno naslovljeno sa: „Poštovani zemljaci, dragi prijatelji“. Ovo „dragi i poštovani“, ponavlja se u uvodu svih poglavlja i u samom tekstu… Na jedno veoma pragmatično i uljuđeno obraćanje na portalu cazin.net stiglo je bezbroj reakcija (komentara) sljedbenika do jučer dviju frakcija a danas dviju partija. Neke ću i citirati da ne improviziram sa interpretacijama:

„Rifete Dolicu I ti I Fikret Abdic ste zavrsili kod dijaspore dzabe tucete praznu slamu“

„kod nas se kaze najgore je ono kuce kojeg hranis pa te ujede…“

„Sve kreten do kretena“

„…skloni se u materinu…  gori si nego svrab smradu jedan…“

„RIFETE JEBO TI BABO ŽENU A TI NJEMU“

„kad govore mede a kad izbori projdu svakomse za svakog j–e. narode svi lazu.“

„Jebote fikret abdić jesil iti kopile sanjim“

„Pusti bijesni psi laju“

„ovo pismo okaci macku o rep;;;;;;;;;;;“

„NAJVEĆI IZDAJNICI“

„PARAZITI…srećom vakcinisani smo protiv njih!“

U Sanskom Mostu su također održani vanredni izbori u SDP-u. Zbog „bolesti“ predsjednika OO SDP-a g. Zikrije Džafića biran je novi predsjednik u Sanskom Mostu. Ovdje se ne radi o borbi frakcija nego o činjenici da Hamdija Lipovača sa političke scene uklanja sve one koji su bili za dvostruko izglasavanje nepovjerenja njemu na čelu kantonalnog odbora SDP-a. Istina, bilo je i više kandidata za predsjednika, a demokratsko ozračje je osvježeno kandidaturom ministrice Helić koja je po svojim stručnim i političkim ambicijama ekspeditivnija i od kornjače. Otvoreno govoreći, izbor ovog mladog sanskog HAMDOIDA i ne mora ispasti loše, jer se lošije stanje u SDP-u jedva da može i zamisliti. Stariji aktivisti ove stranke svjesni očekivanog izbornog debakla odlučili su afirmirati PEDRA i grupu anonimnih političkih adolescenata. Za selidbu ove stranke u politički muzej zajedno sa njenim liderima Lagumdžijom, Hamdijom, te Mirom i Mlađom, iskusni SDP kadrovi ne žele biti odgovorni…

azemina

Nikakva konkurencija (ili formalna) u stranačkoj hijerarhiji, a i preporuka liderskog diktata iz Bihaća (ko mora proći) omogućila je ovaj mladalački kadrovski derivat sa prilično humorističnim političkom pedigreom. Ni zapazio ovaj događaj ne bi da mi na mail nije stigla čestitka koju je lider pljačkaške epohe SDP-a u Krajini Hamdija Lipovača uputio izabranom predsjedniku g. Hopovcu: „Cestitam Tebi i svima izabranima. Hvala prof Zikriji Dzaficu na dosadasnjem radu i rezultatima. Siguran sam u uspjeh novog tima za Sanski most, grad bez straha, lazi i terora jedne stranke, jednog programa i jednog (ne)covjeka…“

Mozak ne treba veliki napor za mržnju a puno više napora treba uložiti za ljubav. Za ljubav vam treba i vrlina strpljenja… Razumijevanje za mržnju, isključivost, ksenofobiju Hamdije Lipovače imam i zbog činjenice da se on iz pozicije dobitnika izbora 2010. pretvorio u najvećeg političkog gubitnika. Političari, ali i slični karijeristi iz drugih oblasti najteže podnose poraze i gubitke utjecaja. Ljudi poneseni slavom i neproporcionalnom podrškom izlete iz realnog i zađu u neki irealan svijet… Takvi su po pravilu bahati, tašti, pohlepni i hiperlažljivi… Akutni serijal iznošenja javnih neistina na TV USK-a, obogatio je izjavom kako smo ga mi spriječili da plati obaveze studentima u Sarajevu za studentski dom ili medijima zakašnjele plaće. A da te obaveze nemaju nikakve veze niti sa budžetom 2014. koji tek trebamo donijeti, niti Odlukom o privremenom financiranju koja se odnosi na obaveze koje se tek stvaraju narednih mjeseci. Kad on obmanjuje onu malu djecu u dječjim vrtićima i njihove odgajateljice, što ne bi lagao i studentima kojima je mogao tokom prošle godine redovito plaćati mjesečni grant, a može to i danas uraditi u skladu sa Zakonom o budžetima F BiH do 31.01.2014.

Ljudski se um u istoriji često proglašavao zakonodavcem i s pravom na monopol istine. Takvi su se kadrovi obračunavali sa drugim licima. Staljin se obračunao sa milionima svojih sunarodnjaka, o Hitleru da ne govorimo… Udobnije se obračunavati sa ljudima nego s problemima… Što bi se bavili zakonima, poretkom, sistemom, ekonomijom, studentima, socijalom, poljoprivredom i sl.. Takvi se sami proglase poretkom. A sve ostale podrazumijevaju vlastitim igračkama… Cijela je istorija serija skandala i zločina u ime ličnih ambicija i interesa… A sve je riječima počinjalo…

U gradskoj džamiji u S. Mostu (u prigodi obilježavanja rođenja Poslanika a.s.) sam imao priliku čuti izuzetno poučan govor uglednog prof. dr. Zuhdije Adilovića iz Zenice koji je upozorio na komunikološki problem rasprava i javnih polemika. „Naučiti se razići u mišljenju, u stavu, ali se ne posvađati“, problem je društva u kome živimo, istakao je eruditsko – retorički Adilović.

Zbog toga se danas često obraćam onima koji šire mržnju na portalima i društvenim mrežama. Najsočnije se ta mržnja širi unutar frakcija jedne partije. Najružnije kvalifikacije o Lipovači nisam čuo od naših iz SDA, ni od Hodže i Maršala, nego od onih koji su i danas uz njega čvrsto ga bodreći…

Pola smo stoljeća živjeli pod kapom informativnog beznađa, ali to ne smije biti razlog da mislimo kako elektronika dobro podnosi otpadne vode jezika paranoika i primitivaca koji surovom antigramatikom produciraju mržnju. Divljaci na portalima i društvenim mrežama pod kojekakvim pseudonimima i blogovima, uz podršku hladne tehnike, jezikom horde putem ovog našeg virtualnog okupljališta šire jezik i atmosferu mržnje.

Zbog toga bih na kraju iskoristio priliku da čestitam mlađahnom sugrađaninu g. Alminu Hopovcu na izboru predsjednika OO SDP-a Sanski Most uz dobronamjernu preporuku da se ne bori protiv virtualnog „ne čovjeka“ nego da se bori za sve građane S. Mosta. Baviti se politikom znači skrbiti o svima isto, i o onima koji su naši fanovi, ali i o političkim oponentima… To nam preporučuje ugledni mislioc i muallim iz Zenice Zuhdija Adilović: „Najbolji muslimani su oni koji najviše koriste ljudima“… Svim ljudima… Onaj koji nije sposoban služiti svima, zapravo želi vladati svima. Takvi onda upravo i završe poput Lipovače koji i dok je bio premijer u ukupno šest općina USK-a uopće nije imao hrabrosti svratiti. Sva se njegova liderska šetnja svela na relaciju Krupa i Cazin.

P.S. Još uvijek niko nije izmjerio refleksivnost i analitičko – sociološku posljedicu traktata slobodne riječi i nesputane mržnje na društvenim grupama i portalima. Kanibalska komunikacija se jednostavno ignorira. Divlje misli i negativna energija na našim balkanskim prostorima povremeno se i prazni uz pomoć kuhinjskog noža koji tada prestaje upotrebu rezanja kruha i završava u komšijskim leđima. Kad je Hitler iz našeg istočnog sokaka poslao istrebljivače i kanibale da u Vukovaru uz refren „biće mesa klaćemo Hrvate“ pjevaju i o „salati“ koja će im pojačati gastronomski doživljaj, javni govor i instrumentalizacija riječi u kamu bila je svršen čin. Isto, i možda sto puta gore se desilo u Srebrenici. Radovana Karadžića, „ljupkog“ pjesnika humanističkog i psihijatrijskog profila sam slušao 80-tih godina prošlog stoljeća na književničkoj večeri u Karlovcu kao naivni „brucoš“ književnoga studija. Do danas bi mi bio omiljeni poeta da nije zajedno sa kolegom psihijatrom Raškovićem pogromaški pretekao i Treći Reich… A sve je krenulo riječima, riječima mržnje… Koristiti riječi mržnje u prigodi izbornog – svečarskog procesa sjena je bačena na demokratski čin izbora u Sanskom Mostu. Nekad je i šutnja pametnija… Po pravilu preporučujem ne čitanje ovih mojih rapsodičnih zapisa ali evo molim one koji pročitaju da ovaj tekst virtualno dobace i mojim dragim „zapadnijim Krajišnicima“ u Kladuši i Cazinu, a koji su preživjeli tragični međubošnjački sukob. Da ga pročitaju, pa ako i tada ostanu kod svojih radikalnih stavova („prebij, udri, .ebi, reži“), dok zaslađuju kahvu ili čaj uz hladni ekran, neka to bude po mome tijelu… Lakše će mu biti, dragi Krajišnici…

A sad vas iskreno molim da moju narednu kolumnu o pravosuđu i Glavnoj kantonalnoj TRNOTUŽITELJICI iz roda naših Amidžića svakako ne čitate, moj vam je dobronamjeran savjet…

Asim Kamber

 

 


KOMENTARI