Haris Islamčević: Nastupajući blagoslovljeni period iskoristiti za obnovu vlastite duhovnosti

Haris Islamčević: Nastupajući blagoslovljeni period iskoristiti za obnovu vlastite duhovnosti

Primjetili ste, uvaženi čitaoci, smanjenost mojih kolumnističih iskaza. Na upite o razlozima, sam odgovorio jednim twittom, jer težište svoje eksterne komunikacije sam prebacio s a Fejsa na Twitter. Ali, nisu samo to razlozi mog mirovanja. S obzirom da proteklih dana sanski čitaoci su bili u prilici čitati intezivniji broj kolumnističkih iskaza mojih suesnafičara po peru, odlučio sam Vas poštediti svojih javljanja. Istini za volju, nije da nemam svoje viđenje i osvrt na posljednja zbivanja na sanskoj (sad već predizborno uzvreloj političko-vjerskoj) sceni, ali sam svoje osvrte, na rečenu temu, odlučio prolongirati… bar do jeseni. Nek se „slegne“. Jer ozbiljna analiza i osvrt treba vremena za holističnu rekonskrukciju. Da sam imao poziva na oglašavanje – istini za volju, jesam. Nekoliko faktora je utjecalo na moje mirovanje. Najvažniji faktor koji je i presudio je da sam, kao vjernik ali i teolog, svjestan čistoće kojoj idemo u susret, i nisam htio da bilo kojim (svojim) činom doprinesem stvaranju, blago kazano, predramazanske uznemirenosti kod pravovjernih… A kao osoba koja ne kalkuliše s Istinom, i imajući u vidu da moje pisanje utječe na moj cjelokupni kredibiltet (a po najprije moralni), svi moji tekstovi se temelje na istini i imaju svoju praktičku (dokaznu) verifikaciju, smatrao sam da bi mojim ostvrtima doprinio duhovnom uzmeirenju vjerničkih duša u ovom predblagoslovljenom vremenu, što sebi nikako nisam mogao dopustiti. I zato sam svoje osvrte prolongirao, jer istina nikad zakasniti ne može… S druge strane, intimno bih volio da do njih, u konačnosti i ne dođe, no, vidjet ćemo, ako Bog da. U svakom slučaju, pet nastavaka je minimalno neophodno za rekonstruiranje svih recentnih zbivanja…

Ramazan kao dar a ne kazna

Blagoslovljeni mjesec Ramazan je pred nama, pravovjerne duše ga s trepetom iščekuju. Pravovjernost nije imunološki faktor kada je grješenje posrijedi. Uslijed darovane nam slobode izbora, čovjek je već „predodređen“ za pogreške. Vi kada ne bi ste griješili, govorio je Alejhisselam, Bog bi vas uništio i zamjenio s ljudima koji bi griješili i molili za oprost. Naravno, navedeni pravorijek ne treba shvaćati u smislu permisivnosti grješenja, nego u kontekstu čovjekove slabosti i sklonosti ka griješenju. Ali, s odlaskom posljednjeg Glasonoše Riječi Božije, više bezgrješnih nema. I to nije tragedija, tragedija je poslije posrnuća ne ustati, kako jedna mudrosti veli: Ljudski je griješiti, a đavolski je ne kajati se…

Kalendarski, ramazan se nalazi još u „dugim“ danima, i ako „pliva“, kao i sve drugo u Kosmosu. I temeljni faktor uspjeha je nijjet (namjera). S toga, ne treba nas brinuti vremenska dužina posta, njegov kvantitet, nego kvalitet. A on podrazumijeva nekoliko segmenata.

Kada islamski post razmatramo u duhovnom kontekstu, trebamo biti svijesni da post kao takav označava post cijelokupnog čovjekovog bića. Nažalost, često smo u prilici vidjeti kako kod pojedinaca za vrijeme posta su prisutne pojave koje su dobar indikator kako ta osoba nezrelo posmatra na post, i nezrelo ga prakticira. Post ili sijam se ogleda u apstinenciji ne samo od jela i pića, te tjelesnih užitaka od pred zoru do iza zalaska sunca, nego i od svega što bi u duhovnom smislu moglo biti kvalificirano kao ružno kao što je laž, ogovaranje, ružan i bestidan govor, nedolično ponašanje, i sl. Onaj ko na ovaj način post ne bude doživljavao, govorio je Blagoslovljeni Muhammed, nema potrebe da se pati izgladnjenjem i žednjenjem, od koje nikakve koristi u vjerskom, duhovnom, eshatološkom smislu neće imati. Jer prije svega post valja razumijevati kao sredstvo postizanja svijesti o dragome Bogu ( pog. kur’anski ajet o postu 2:183.). Ta svjesnost o Božijoj sveprisutnosti koja se postiže činom posta, kao i obavljanjem namaza ( Kur’an 20:14) ima za cilj poboljšanje čovjekove produktivnosti na društvenom planu. Jer ukoliko (za)dobivenu svjesnost o Bogu ne pretočimo u činjenje dobra, to će nas dovesti do bigotizma (lažne pobožnosti) jer nema vjerovanja bez djela, kao ni djela bez vjerovanja, uči nas blagoslovljeni Poslanik Islama u jednome svome pravorijeku.

Pored vođena računa o ponašanju u ramazanskog svakodnevnici (koje treba da se protenžira i na cijelu godinu), ramazansko blagoslovljeno vrijeme u kojem se djela višestruko nagrađuju treba iskoristiti na način da nastojimo što više dobra učiniti. Ovdje prikladnim nam se čini navesti par temeljnih aktivnosti koje treba realizirati:

Post iako se podrazumijeva, ipak ćemo navesti i ovdje, naročito kako bi istakli negativne tendencije koje su prisutne kod nas. Ukoliko želimo objektivni i prema sebi iskreni biti, primjećujemo svake godine veliki broj nepostača, naročito naše omladine. Često smo u prilici slušati prije samog nastupanja Ramazana razna pokušaja opravdanja za izostavljanje ove temeljne islamske dužnosti. Velika odgovornost je prije svega roditelja da svojoj djeci ukazuje na obavezu posta, ali se trebamo zapitati kako ćemo to učiniti ukoliko smo mi sami nepostači, tj. ako svojim ličnim primjerom ne pokazujemo to što od njih tražimo.

Istakli smo već da se dobra djela naročito vrednuju u ovom mjesecu. Poznato nam je, na temelju Poslanikovih naputaka, da se dobrovoljna djela u Ramazanu (sunnet) vrjednuju kao obaveza (farz), dok obaveza kao sedamdeset obaveza izvan ovog mjeseca. Za post je sasvim drugačije, vrijednost posta je nemjerljiva jer je on Božiji, kako se navodi u svetom pravorijeku, i Bog za njega zasebno nagrađuje.

Naredna aktivnost jeste molitva – namaz. Tokom ovog mjeseca potrebno je dodatno se angažirati i nastojati pored obaveznih, što više dobrovoljnih namaza obavljati. Oni koji namaz redovno ne obavljaju, tokom ovog mjeseca se trebaju istinski pokajati i nastojati što više namaza obaviti kako bi smanjili onaj broj sa negativnim predznakom ( broj propuštenih namaza). Noćni namaz je rangiran odmah nakon obaveznih namaza, i teravih-namaz je prilika koju valja iskoristiti. Odlazak u svoje mahalske džamije, ili obilazak džamija u svom okruženju sa svojom porodicom bi trebala biti lijepa praksa koja će posebno ostati u sjećanjima naših najmilijih.

Mjesec Ramazan je mjesec Kur’ana i dobrih djela. Iako svakodnevno kroz namaz se susrećemo s Kur’anom, to druženje u ovom mjesecu treba posebno intezivirati. Tokom učenja Kur’ana trebamo se osvrnuti i na njegovo značenje s ciljem da poruke, savjete i naloge našeg Gospodara razumijemo i u djelo pretočimo. Velika je nagrada obećana za učenje Kur’ana. Poslanik ističe da za svako slovo (harf) će biti učaču upisana jedna nagrada. A taj broj se u ovom mjesecu namjanje udesetoročuje. No, nagrada slijedi i za slušaoce učenja Svete Knjige. Iz tih razloga u našim džamijama se Kur’an javno uči (mukabela), i ukoliko nismo mi u prilici da Kur’an učimo na izvornom jeziku, onda dakako jesmo u prilici da redovnim praćenjem učenja Kur’ana u džamijama u ovom mjesecu preslušamo cjelokupni njegov tekst. Za svaku je pohvalu da u pored učenja u pojedinim džamijama imami i prevode učenje te ga kratko komentarišu.

Kur’anskim tekstom naznačeno je da postizanje dobročinstva jedino moguće je kroz izdvajanje i udjeljivanje onoga što volimo (Kur’an 3:92). S toga, izdavajanje sadake koja prestavlja izraz našeg istinskog življenja vjere u mjesecu Ramazanu je naročito pohvalno. Iz navedenog proilazilazi da bi trebali odrediti iznos, koji smo u mogućnosti izdvojiti, za naš ramazanski budžet. Uvijek na umu treba da znamo da ono što udjelimo – sebi smo udjelili. Poznata je priča kada je majci otete djevojčice, u momentu saznanja, došao siromah i zatražio komad kruha koji se nalazio u njenim rukama s kojim je trebala svoje dijete da nahrani. Ona u takvom stanju daje taj kruh radi Božijeg zadovoljstva, da bi nedugo zatim otmičar njene kćerke vratio je majci živu i zdravu. Pritom joj je kazao da je lično on više djece oteo, ali da je u momentu dok je vodio njenu kćer, Bog dragi u srce ulio milost i uputu, te s toga je odlučio joj djevojčicu vratiti.

Zajednički iftari su idealna prilika za okupljanja u posebnom ozračju, gdje se u radosti vjere trebamo družiti, da naše eventualne nesporazume sa našom rodbinom i prijateljima izgladimo, zatražimo halal i krenemo dalje. Pa čak i kad znamo da krivica nije na nama, trebamo uložiti napor i ‘progutati gorku pilulu’ radi zadovoljstva našeg Gospodara, i prvi pružiti ruku pomirenja.

Iako Ramazan u sebi nosti još mnogo poruka, te aspekata za naše djelovanje, na kraju ovog teksta ćemo spomenuti dovu.

Božiji Poslanik, alejhi’s-selam nas je podučio da se dova postača ne odbija. A ako pogledamo ajet koji nas potiče na činjenje dove: … i kada te za Me Moji robovi upitaju – reci im da Sam blizu i da se odazivam onom ko Me zove… vidjet ćemo da se nalazi u između ajeta koji govore o postu. Učenjaci ističu da Božija mudrost postavljanja dove u kontekst o postu, upravo označava da je za vrijeme posta vrijeme kada se dove izrazito primaju.

Važne napomene – ne dozvoliti skrnavljenje ramazanskih darova

Na kraju ovosemične kolumne bih želio uputiti apel svima nama da povedemo računa o našem ponašanju, ali i radnjama tokom ovog mjeseca. Ne bi trebali sebi dozvoliti toliki konformizam da svojim nesmotrenim postupcima narušimo sveto vrijeme kojem idemo u susret.

Posebno želim apelirati na sve političke subjekte, imajući u vidu da je predizborna godina. Strpite se do bajrama, molimo vas, da nam svetost ovog mjeseca ne urušavate vašim predizbornim aktivnostima, organizovanju iftara čiji krajnji cilj je politički, i sl. Za predizborne aktivnosti ima vremena, ako Bog da.

Jer, blagoslovljeni mjesec Ramazan ne zaslužuje bilo kakav oblik zloupotrebe.

Svima vama, braćo i sestre, poštovani pravovjerni, želim svako dobro i sve najbolje, da hairli osjetimo mubarek mjesec Ramazani-šerifa.

Haris Islamčević

www.harisislamcevic.ba

KOMENTARI