Piše: Harun Cero
“Mama evo ga, volim te najviše na svijetu“, bile su riječi koje je glumac bh. porijekla Edin Hasanović drhtavim glasom izgovorio pri preuzimanju nagrade za najboljeg mladog njemačkog glumca u Hamburgu, objašnjavajući kako ga je majka 1992. dovela iz Bosne i Hercegovine u Njemačku, te kako jednog dana izbjeglice koje hrle prema Evropi mogu biti kao on.
I zaista, rođenom Zvorničaninu nije bilo lako, a njegov put može služiti kao primjer svakom čovjeku, jer sreća ne prati samo hrabre, nego i marljive i uporne.
Edin (23) je zajedno sa majkom iz rodne Klise kod Zvornika uz pomoć Crvenog krsta 1992. godine došao u Njemačku, a nedugo zatim su snage bosanskih Srba iz Klise u nepoznatom pravcu odvele oko 700 muškaraca, od kojih se većina nije vratila. Nisu se vratili ni Edinov otac i njegova braća, čije kosti nikad nisu nađene.
Edinova najveća želja je da nađe očeve kosti i da sazna šta se desilo s njim – a šta se u 90-im godinama prošlog vijeka desilo u BiH, još pokušava da shvati.
Hasanović ističe da nikada nije ni pomislio da će se profesionalno baviti glumom, a od dvanaeste godine mu je to bio hobi.
Nijemac ili Bosanac, nije važno
Tada ga je majka odvela na jednu audiciju, a sve što će se nakon toga desiti je historija.
“U Berlinu sam završio gimnaziju, a uporedo sam se bavio glumom. Radio sam projekat za projektom i nakon što sam završio gimnaziju, ušao sam u profesionalne glumačke vode“, kaže on.
Tvrdi da nikada nije odlučio da želi biti glumac, nego da je bilo obrnuto. Gluma je izabrala njega.
“To je uvijek bio dio mog života. Već u svjedočanstvima prvih školskih godina piše da “Edin voli glumu, pjevanje i ples““, objašnjava.
Zlatna kamera, nagrada za najboljeg mladog glumca u Njemačkoj, vrhunac je njegove dosadašnje glumačke karijere, ali Hasanović ne planira stati na tome.
“Ova nagrada je došla u pravo vrijeme. Ona je nešto posebno. U ovom poslu uvijek razmišljate da li radite dobro i nervirate se i zato je ova nagrada jako važna za mene“, kaže on.
Na upit da li mu je, kao mladiću iz BiH, bilo teže osvanuti na glumačkom nebu Njemačke, Hasanović kaže da nije.
On na sebe nikada nije gledao kao na ”žrtvu” i zato, tvrdi, nikome nije bilo ni važno da li je Nijemac ili Bosanac.
“Ja sam uvijek mislio veliko, uvijek sam davao sve od sebe i uvijek sam bio ono što jesam“, objašnjava on i dodaje da je prezadovoljan dosadašnjim ulogama.
Glumi li u drami, trileru ili komediji, Hasanoviću nije važno. Tvrdi da sve dok lik kojeg glumi vodi unutrašnju borbu, onda je i on zadovoljan, jer takav lik nije jednodimenzionalan.
“Uvijek volim da se svaka moja naredna uloga razlikuje od prethodne jer tako uvijek nešto novo naučim“, ističe on.
U Bosnu i Hercegovinu i rodni Zvornik, Hasanović dolazi svakog ljeta, a kaže da tamo nalazi mir.
Voli jedinstven miris zemlje svog porijekla i mentalitet ljudi, a taj osjećaj slobode u Berlinu nema.
“Kada dođem u svoje selo u BiH, napunim baterije, družim se sa porodicom, jednostavno ponovno dođem sebi“, tvrdi Hasanović.
Kaže da u BiH vjerovatno ne bi stekao slavu kao u Njemačkoj i da ne bi postao glumac, ali isto tako navodi da se omladina u toj zemlji mora boriti jer, po njemu, nema sna koji je neostvariv.
“Ta omladina je naredna generacija, koja nešto može promijeniti. Znam da je naša omladina obrazovana i pametna. To što je u BiH visoka stopa nezaposlenosti nije do njih, ali oni su ti koji će za par godina odlučivati i nikada nije kasno, niti rano, da počnu s tim“, kaže Hasanović.
Najbolji mladi njemački glumac je već imao priliku snimati film na bosanskom jeziku, a za njega je to bio poseban osjećaj.
Navija za BiH
Volio bi i da snima na bosanskoj zemlji, sa kolegama iz BiH, ali to je, kako kaže, još u zvijezdama.
Čovjek koji se zanima za politiku, Edin nije, ali zna da u zemlji njegovog porijekla situacija nije bajna.“Više glumaca mi služi kao inspiracija i od svakog se nešto može naučiti. Glumio sam do sada sa nekoliko poznatih njemačkih glumica i glumaca i onda ih gledaš kao kolege, a neku popularnost ostaviš na stranu. To se i mora uraditi jer drugačije ne možeš biti opušten“, ističe Hasanović. Mladi glumac je posebno oduševljen predstavom “Biće, biće“, u kojoj glume Senad Bašić i Gordana Boban, ali idola u glumačkom svijetu nema.
“Ljutim se i često se pitam zašto su ti silni ljudi-vojnici pali u ratu. Ti ljudi, koji vladaju u BiH, samo misle na sebe, a ne na narod“, razočaran je Hasanović.
Edin je oduševljen glumcima sa Balkana, kojih, kaže, ima puno u Njemačkoj. Isto tako smatra da će ih u budućnosti biti još više u toj zemlji i širom Evrope.
“Ja znam jednog Bosanca koji je uspio kao i ja. U ratu smo zajedno došli, taj momak i ja, odrasli smo zajedno, stalno se viđamo. Ima i puno glumaca iz Srbije i Hrvatske. Ali vrijeme naših glumaca ovdje tek dolazi“, smatra on i dodaje da glumci sa Balkana imaju veću vatru u sebi nego glumci iz Njemačke.
Mladi glumac Edin u Njemačkoj je “Nijemac i Bosanac”, ali kada smo ga pitali za koga bi navijao kada bi igrale reprezentacije dvije zemlje, nije imao dileme.
“Navijao bih za Bosnu i Hercegovinu!“, zaključio je.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI