Uvijek je to tako kada zauvijek odlazi neko ko je, na sebi svojstven način, obilježio dio povijesti grada u kojem je proveo život. Prije mnogo decenija, vođena ekonomskim migracijama, porodica Deari doselila je s dalekog i suncem okupanog juga Makedonije i okoline Tetova u grad na Sani.
Sa sobom su donijeli umijeće proizvodnje ukusnih orijentalnih pita, a bavili su se i poslastičarstvom. Nije trebalo dugo vremena da steknu brojne mušterije i naklonost Sanjana, a aščinica „Aroma“ postala je mjesto gdje se rado odlazilo.
Posao koji je započeo Ramadan Deari, nastavio je njegov sin Hašim, vrijedno su i marljivo radili, a iz njihovog lokala u Prijedorskoj ulici vazda se širio neodoljivi miris ukusnih pita i mamio sladokusce. Mnogo gradova u svijetu postalo je kroz istoriju prepoznatljivo po lokalnim delicijama, pa tako nema Sanjanina koji nije probao čuveni Hašimov burek.
Ukusna pita punjena mesom i začinjena na osoben i tajnovit način, kojeg sanske domaćice nikako nisu uspjele kopirati, bila je jelo kojim smo s neskrivenim ponosom redovito častili rođake, prijatelje i goste koji su posjećivali naš grad.
Voljeli smo reći kako su sve pite samo pite, a da je Hašimov burek jedini pitac, jednostavno nenadmašan po ukusu i aromi.
Članovi porodice Deari su se vremenom potpuno saživjeli sa Sanskim Mostom i njegovim žiteljima, pa je tako i naš Hašim bio omiljen sugrađanin, tih, neprimjetan i uvijek spreman da pomogne drugima u nevolji, druželjubiv i vazda spreman na šalu.
Nažalost, izgubio je bitku s opakom bolešću i samo možemo žaliti što smo prerano izgubili takvog sugrađanina. Za utjehu, Hašimov burek, mirisan i slastan, zauvijek će biti dio naše gastronomske tradicije.
KOMENTARI