Pred nama je izbor novog selektora i to onog koji će i definitivno morati pripremiti naciju za potpunu smjenu generacija i sasvim novi pristup reprezentativnom fudbalu. To je ono što bi se moralo uraditi, a znajući naš ad hoc ili narodski ho ruk pristup rješavanju svakog problema, teško je očekivati da će se to zaista i desiti.
Sve je zapravo počelo plasmanom na Mundijal 2014. godine. Fudbalska vlast u BiH osjetila se nedodirljivom, kao da su zapravo članovi UO nazaslužniji za historijski plasman na smotru najboljih svjetskih selekcija, pri tome gurajući od sebe bilo kakvu odgovornost za sunovrat koji je uslijedio nakon Brazila. Godinama smo se tapšali po leđima, uzdizali lažnim epitetima i titulama, “ja tebi vojvodo, a ti meni serdaru”, odbijajući da priznamo da u reprezentativnom sportu imamo daleko većih problema od Džekinog raspoloženja, Pjanićevog pristupa ili Duljevićevog kvaliteta. Nepostojanje bilo kakvog sistema i strategije dovelo je do raspada najbolje generacije koju smo ikada imali (preranim odlaskom Ibiševića, Lulića, Medunjanina…), a nakon toga i do blamiranja u putujućem cirkusu koji gledamo u zadnjih par godina.
Savez finansijski nikada nije bolje stajao. Novci zarađeni u Brazilu potrošeni su na stvari koje nam nisu donijele nikakav iskorak. Ono što je UEFA prebacila kroz program Hattrick 1 investirano je u terene od kojih neki još nisu otvoreni, a od miliona urgentne pomoći koji su stigli na račune svih svjetskih saveza planirali smo kupiti dezinfekcione tunele, pa to nekako “zabašurili” i sredstva, nadamo se, uštekali za bolje, transparentnije sutra.
Uz to, Savez je “ofajdio” zahvaljujući neorganizovanosti klubova i njihove nespremnosti da se dogovore oko Udruženja premijerligaša, pa je čak nekih 20-ak miliona KM sponzorskog novaca m:tela otišlo na račun Saveza koji će dio odvojiti za klubove, a koliko, predstavnici premijerligaša nam nisu znali reći. Još uvijek ih pismeno niko o tome nije obavijestio.
cijeli članak OVDJE
KOMENTARI