instant fap

Husein Buljubašić u magazinu “Saff”

Mladi bošnjački pjesnik Husein Buljubašić, koji trenutno živi i djeluje u Švicarskoj, porijeklom je iz Vrhpolja kod Sanskog Mosta. Ovaj vrli Krajišnik do rata je boravio u svom rodnom mjestu, da bi, nakon zatočeništva u zloglasnom srpskom logoru “Krings’’,bio deportovan van Bosne i Hercegovine, skrasivši se u švicarskom gradu Sant Galen. Sa gospodinom Buljubašićem smo razgovarali o njegovom boravku u logoru, vjeri i patriotizmu, o tome šta za njega znači biti Bošnjak, kako je nastala njegova prva knjiga,zbirka pjesama, kao i o novoj knjizi, koja je u pripremi za štampu.

Magazin SAFF: Gospodine Buljubašiću, zbog Vaše skormnosti i činjenice da niste osoba koja teži ka tome da se svako malo eksponira, niste često prisutni u medijima. Možete li se ukratko predstaviti bh.javnosti? Buljubašić: Skromnost je vrlina, jedna od osobina vjernika. Istina je da nisam neko ko se voli javno eksponirati, ali je činjenica da su mediji bitni u javnim poslovima, tako i onima koji se bave pisanjem. Zadovoljstvo mi je predstaviti se vašim čitaocima, našem narodu, za koji tvrdim da je to najbolji narod na ovoj planeti. I to je jedan od razloga što književnost na temu islama, Bosne i Bošnjaka doživljavam kao najveći literarni izazov. Rođen sam 1974. godine u Vrhpolju, općina Sanski Most, gdje sam završio osnovnu školu. Školovanje sam nastavio u Beogradu do 1992. godine, da bi se pred nadolazećom oružanom agresijom na Bosnu, vratio u rodni kraj. Tokom rata sam deportovan van domovine. Stihove sam počeo pisati još u osnovnoj školi. Nastupao sam na više kulturnih manifestacija. Kao tekstopisac, sarađivao sam sa najpoznatijimpjevačima na estradi. Eto tobi bilo nešto ukratko o meni.
Magazin SAFF: Vaša prva knjiga “S vjerom u Boga – Poezijom o islamu i Bosni” prožeta je vjerom i patriotizmom. Možete li nam nešto više kazati o toj knjizi i kako je ona nastala?
Buljubašić:U knjizi je 51 pjesma i nekoliko prigodnih ilustracija. Pjesme su raspodijeljene u tri poglavlja:“S vjerom u Boga”,“Odbrana Bosne” i “Allahova zemlja”. Ilustracije su uradili Hušid Draganović i Edin Hasanić. Recenzenti su dr. Muris ef. Purić, Derviš ef. Dervišević i književnik Amir Talić. Zbirka pjesama pod naslovom“S vjerom u Boga – Poezijom o islamu i Bosni” bitan je iskorak u mom umjetničkom bavljenju poezijom,jer se izdvaja time što su sve pjesme napisane izvan klišea i nose snažan i samosvojan umjetnički pečat. Knjiga je nastala iščitavanjem kur’anskih ajeta i mojim razgovorima sa vlastitom dušom.Kada sam rukopis poslao na uvid našem poznatom književniku Isnamu Taljiću, ocijenio je knjigu uspjelom i prihvatio da bude urednik, što mi je značilo posebno zadovoljstvo.

Magazin SAFF: Gospodine Buljubašiću, rat ste dočekali kao dječak, mlad i pun života. Zatim ste ubrzo završili u logoru, gdje ste bili izloženi različitim torturama. Kada se prisjetite tog perioda, šta za Vas znači vrijeme koje ste tu proveli, koliko je ono imalo utjecaja na Vašu vjersku opredijeljenost, a samim time i na književni put kojim ste poslije nastavili ići?
Buljubašić: Spašavala me vjera u dragog Boga.  Ona je u meni rađala nadu da ću preživjeti. Na to su se,rekao bih tako, nadovezivali snovi.Kad bio uspio zaspati u toj prostoriji,u kojoj je boravilo nas 600 logoraša podvrgnutih torturi,u snu bih viđao bijele konje slobode i konjanike.Sanjao sam junake poput Mehmeda Fatiha, koji je jurio Bosnom i oslobađao njene predjele. Takvi snovi kao da su mi govorili da će Bosna i Bošnjaci opstati ida ću Božijom voljom preživjeti….
Osim našeg fizičkogopstanka, bio je ugroženi nacionalni i vjerski identitet Bošnjaka. Bilo je vrijeme da ovaj narod doživisvoj preporod. Taj preporod,hvala Allahu, nije mimoišao ni mene, odraziose i na moje razmišljanje i književni put, a vjera mi je u biti bila i ostala jedini pokretač u pisanju poezije,duhovna snaga i inspiracija koja se rađa samo iz želje za Božijim zadovoljstvom i vječnom ljepotom.
Magazin SAFF: Da ste veliki patriota,pokazuju Vaše pjesme, koje su u dobrom dijelu prožete ljubavlju
prema domovini, ali i činjenica da ste sagradili šehidsko spomen-obilježje u rodnom Vrhpolju, kao znak sjećanja na sve pale žrtve tog kraja. Šta za Vas, ustvari, predstavlja patriotizam i koliko je on bitan u životu jedinke, ali i cjelokupnog društva i nacije?

Buljubašić: Mi Bošnjaci smo itekako  patrioti i dokazali smo to mnogo puta kad je bilo teško ili, kako se to rekne, najteže. Trebamo shvatiti da ni sada nije nimalo lahko, naprotiv. Zato se i sada, ovih dana i godina, prema patriotizmu moramo odnositi kao prema ljubavi kojom se označava poseban,uzvišen odnos vrijednosti prema zemlji, tradiciji, kulturološkim, historijskim vrijednostima i doprinos svemu tome snagom i slogom vlastitog naroda…Podizanje spomen-obilježja u Vrhpolju smatram svojim dužnim sjećanjem na ubijene Bošnjake u Vrhpolju, ali i na sve  naše šehide. Na tom spomen-obilježju uklesani su stihovi moje pjesme “Allahova zemlja”

Magazin SAFF: Kada se prvi put susrećete sa terminom Bošnjaci?
Kako Vi kao književnik gledate na polemike oko tog imena, koje su
se u zadnjih nekoliko godina vodile u javnosti i koliko je bitan popis
stanovništva koji će se u Bosni i Hercegovini održati iduće godine?

Buljubašić: Kao što ste naglasili, bio sam još dječak kad je počela agresija na našu zemlju, tako da u redovnom školovanju, kao ni većinamojih vrsnika, nisam mogao saznati nešta posebno o bošnjaštvu. Znao sam o tome iz kuće, kad bi se na sijelima povela priča o starim vremenima.U međuvremenu je moderna genetika dokazala da su Bošnjaci jedan od najstarijih naroda u Europi. Bošnjaci  suautohtoni narod Bosne sa milenijskimdržavnim kontinuitetom. Razne seobe, progoni, i ratovi uticali su na geografsku rasprostranjenost Bošnjaka. Tako sada u Turskoj živi oko osam miliona potomaka Bošnjaka koji su se iseljavali od vremena austrougarske okupacije i tokom trajanja dviju Jugoslavija. Takav usud nastavio se i tokom minule oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i poslije tzv. Dejtonskog mira.

Nažalost, posebno zbog loše ekonomske situacije,naše seobe još nisu prestale… Ali, da se vratim vašem pitanju. Slavenski mit koji se nameće kad se govori o porijeklu Bošnjaka bio je i ostao pokretačka sila u pokušajima da se zatre bošnjačko ime, da se Bošnjaci posrbe i pohrvate, da se prikažu kao pridošlice u svojoj matičnoj zemlji Bosni i Hercegovini i u Sandžaku. Revolucionarno otkriće europskih genetičara svrstava Bošnjake u red najstarijih i najautohtonijih stanovnika Europe. Međutim, nije mi jasno zašto se o tome više govori u svijetu, nego što se to ikako spominje u Bosni i Hercegovini!? Do toga otkrića došlo se otkrivanjem autohtone europske haplogrupe “jedan” za koju je doskoro smatrano da joj je izvorište u Skandinaviji. Međutim, detaljnim istraživanjima došlo se do otkrića da se u Bosni i Hercegovini i dijelu Dalmacije koji gravitira prema Bosni i Hercegovini nalazi najveća koncentracija haplogrupe “jedan”,i to u rasponu od 55% do 70%, čime su stanovnici Bosne dobili primat genetski najčišćih i najautohtonijih Europljana. Usporedbe radi, do sada su kao najautohtoniji Europljani uzimani Skandinavci, sa učešćem haplogrupe “jedan” u stanovništvu oko 40%, dok je učešće haplogrupe“jedan” u Bosni i Hercegovini i među Bošnjacima i do 70%. To je naučnu Europu i historičare ostavilo bez riječi. Trougao Sarajevo-Maglaj-Tuzla nastanjen je narodom koji tu živi zadnjih 11.000 godina. Time se definitivno otklanja svaka sumnja u autohtonost i vezanost Bošnjaka za svoju jedinu pradomovinu Bosnu i Hercegovinu. Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku”, koju je objavio list Bošnjak 2. VII.1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima:

“Znaš, Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’ jeta, nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca k’o u svome šire.
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago”.

I sada, 121 godinu poslije objavljivanja ove pjesme, ista je “pjesma” kadje u pitanju komšijski odnos prema Bosni i Bošnjacima. Međutim, došlo se do toga da je sada i među samim Bošnjacima takvo stanje da je veliko pitanje koliko će nas se na predstojećem popisu izjasniti kao Bošnjaci, a koliko će Bošnjaka “odlutati” i bilježiti se pod raznoraznim nazivima, od popisnog “opredjeljivanja” kao Bosanci, ili Hercegovci, ili muslimani…, ili čak i Jugoslaveni!? Sve su to nepostojeće kategorije i svi koji će se tako izjasniti bit će bačeni u isti koš nepostojećeg naroda. Time će se značajno smanjiti stvarni broj Bošnjaka. To bi imalo dalekosežni negativni uticaj na poziciju ovog naroda u Bosni, time i na ionako neizvjesnu budućnost Bosne. Ne vidim da bošnjačke političke partije i tzv. javni televizijski servisi  tome uopće pridaju pažnju.

KOMENTARI