Jutros dolazi poruka koja me je toliko obradovala. Javio mi se jedan divni mladić, kojem je postavljena dijagnoza Chronove bolesti.
Čuli smo se prvi put u julu prošle godine i tada mi je pisao ovo: “Predstoji mi šesta operacija sljedećih dana i mnogo toga je u Božijim rukama.
Međutim, bez zrna straha, sa osmijehom i vjerom u Njegovo određenje odlazim pod nož. Davno izgubljenu vjeru u dobrotu i ljepote ovog dunjaluka, opet sam pronašao. Vi, ako smijem da vas persiram jer vas izuzetno poštujem kao i moja majka.
Priključili ste se vjetru koji me s Allahovom voljom do izlječenja vodi. Hvala vam za riječi podrške. I oprostite što sam se raspisao, toliko mi je toga na srcu vezano za vas…
“A danas mi piše ovo:”Selam, Nedime. Tri mjeseca poslije Turske i moje posljednje operacije, Bogu hvala dobro sam. Htio sam da ti se zahvalim na mnogobrojnim citatima, riječima, podršci koju neumorno pružaš svima nama. Hvala ti, jer bez tvoje priče, ne bih ni ja imao svoju.
Danas živim, jedem,spavam i ono najvažnije…sanjam opet. Usudio sam se željeti .
Ime ovog heroja je Smajil Hodžić. Iz Sanskog Mosta.
Da ga Milostivi uvijek čuva.
Nedim Botić
KOMENTARI