Pune 74 godine u Irskoj časne sestre su zlostavljale oko 30.000 djevojaka, pod izgovorom da im nude duhovno vodstvo.
Službeni izvještaj objavljen u Irskoj zaključio je da je država odgovorna za slanje mnogih žena i djevojčica u ozloglašene magdalenske praonice veša, gdje su zastrašivane i primoravane na neplaćeni rad.
Institucije, koje su vodile katoličke časne sestre, optužene su da su tretirale djevojke i žene “kao roblje” tokom nekoliko decenija 20. stoljeća.
U izvještaju se navodi da su državne vlasti između 1922. i 1996. poslale jednu četvrtinu od 10,012 žena u magdalenske praonice veša zbog sitnih prestupa, poput bježanja iz škole, ili zbog činjenice da su beskućnice, prenosi Al Jazeera.
Irska Vlada ranije je insistirala da su praonice bile pod privatnom upravom.
Nakon što je izvještaj objavljen, premijer Irske Enda Kenny je rekao: “Onima koji su prošli kroz magdalenske praonice na različite načine, u 26 posto slučajeva zbog odluka države – žao mi je da su ti ljudi živjeli u takvom okruženju”, rekao je premijer Irske Enda Kenny nakon što je izvještaj objavljen..
U izvještaju, čiji je autor komisija sastavljena od zvaničnika različitih ministarstava, zaključuje se da je 15 posto žena i djevojaka živjelo u praonicama više od pet godina, a policija je hapsila i vraćala u njih žene koje su bježale.
Navodi se da su časne sestre primoravale djevojčice i žene na robovski rad pod izgovorom da im nude duhovno vodstvo.
Dvogodišnjakinja u praonici
Reporter Al Jazeere Laurence Lee posjetio je Cork, grad na jugu Irske, gdje se nalazila jedna od spornih praonica.
Građevine širom Irske, u kojima su bile smještene magdalenske praonice veša, spomenici su brutalnosti koju su podržavale Katolička crkva i država.
Na tim mjestima, redovi katoličkih sestara izveli su najveću prevaru koja se može zamisliti – prihvatali su žene, pod izgovorom da brinu o njima, i obogatili se od rada na koji su ih prisiljavali.
„Na vrhuncu, na mjestu poput ovog, u praonici su radile stotine djevojčica i djevojaka. Dolazile su iz različitih razloga i društvenih staleža. Neke su bile poslane zato što su ostale trudne i osramotile porodicu. Neke su bile siročad. Među njima je bilo čak i beba. Neke su poslali sudovi jer su prekršile zakon. Neke djevojke su poslali njihovi roditelji. Ono što im je svima bilo zajedničko, jeste osjećaj da su ovdje bile dobrovoljno, za svoje dobro, i da je časnim sestrama, koje su ih pazile, zaista bilo stalo do njih”, javio je Lee iz Corka.
Lee je došao do službenog naloga, kojim je Margaret Bullen poslana u praonicu kada je imala samo dvije godine. Tekst naloga zvuči kao da je počinila neko krivično djelo, kaže reporter Al Jazeere i dodaje da je Margaret „optužena da ima oca nesposobnog da se brine o njoj“.
Iz praonice je trebala izaći u tinejdžerskim godinama, ali je u njoj provela cijeli život. U praonici je ostala trudna i rodila blizance. Djeca su data na usvajanje i prvi put se srela s majkom kad su imala 23 godine.
U dosjeu je i slika Margaret, kada su joj bile 42 godine, ali je izgledala kao da joj je blizu 60. Umrla je od bolesti izazvane hemikalijama koje u se koristile u praonici.
Samantha Long, kćerka Margaret Bullen, kaže da je njena majka bila posebno osjetljiva osoba.
„Imala je umanjene intelektualne sposobnosti. U dokumentaciji se ne navodi poremećaj koji je imala, osim zastarjelog izraza, da je sporo učila”, kaže Long.
Bijeg bez uspjeha
Za ono što se dešavalo u magdalenskim praonicama, Long kaže: „Ovo je ropstvo, ropstvo u radnom logoru koji je vodila crkva, a država pomagala.”
A uz pomoć države, voditelji praonica su se i obogatili.
Jedna knjižica, nađena u jednom od magdalenskih samostana, pokazuje da su institucije poput ministarstava poljoprivrede i ribarstva, državne banke, kao i pivara Guinness, slale veš na pranje djevojkama i ženama prisiljenim da rade bez ikakve naknade.
„Kao da smo u kulturološkom, političkom i socijalnom smislu, zarobljeni u prošlosti. Ne znamo kako da priznamo sve ovo, da odamo počast žrtvama, čak ni da shvatimo šta se desilo. Nadam se da će nam izvinjenje konačno pomoći da krenemo u pravom smjeru”, kaže Katherine O'Donnell iz organizacije Pravda za magdalenke.
Margaret Bullen počiva u zajedničkoj grobnici, uz brojne druge žene koje nisu učinile ništa loše, ali su do smrti živjele u radnim logorima pod vodstvom časnih sestara.
“Posljednja praonica zatvorena je 1996. godine. Izvještaj o magdalenskim praonicama je bitan trenutak za Irsku, prilika za društvo da progovori o mračnoj prošlosti i konačno iznese istinu na vidjelo”, javio je Lee.
KOMENTARI