Simpatičnog Husu, još uvijek, pamtim kako pijan gura kotač, pa se ne zna je li se kotač na njega naslanja ili obrnuto.
Ali da previše ne olajavam, može ko i da se naljuti.
Huse je u mladosti pravio zijane, kao i njegovo društvo, kao uostalom i svi Šehovljani kad se podvire pod sebe.
Pored džamije i mezarja je kuća stare Muratovce.
Jedna grupa seoskih klapaca, spremala se jedne večeri da obere jabuku Đulabiju, koja je bila u bašči iza Muratovcine kuće, tik pored mezarluka.
Bila je mjesečina i pokoji oblačak, pa kad mjesec potone u oblačno paperje, sjenke se iz mezarluka nadnesu nad bašču. Postrojeni nišani izgledali su k'o neka turska vojska pred bitku.
Tada se kroz grebljanske tarabe provuče nekoliko štrkljastih utvara.
Idealna prilika za slatku krađu.
Dan uoči organizirane krađe, bila je dženaza starom Mehagi i ukopaše ga baš blizu jabuke, čije su se grane preko taraba nadnosile nad svježi humak.
Običaj je bio da se tabut, na kojem se nosi mejit, ostavlja ispod jedne nastrešnice uz džamiju, ali se mangupi dosjete kako tabut iskoristiti, da bez posljedica oberu jabuku.
Operacija branja je krenula sahat vremena prije ponoći.
Mangupi su od kuće ponijeli nekoliko čaršafa, zamotali se u njih kao u ćefine i donijeli tabut ispod jabuke.
Kad su, negdje oko ponoći, bili u najslađem dijelu krađe, u Muratovce kući nastade komešanje.
Tog trena, po unaprijed planiranoj akciji, krakati Huse legne u tabut a ostali ga podignu i krenu prema Muratovoj kući.
Nešto su tiho u horu mumlali kao molitvu.
Cijela Muratovce familija je gledala kroz prozor misleći da je Mehaga iz kabura ustao i pomisle da su se podigli zajedno s njim svi grebljanski previdovi.
Puhali su dove protiv šejtana i huktali prema mezarju.
Dok je sve to trajalo, previdovi jabuke u vrećama odnesoše kroz mezarluke u Husinu pojatu.
Sutradan se saznalo ko su bili ti seoski previdovi, ali slatke jabuke Đulabije niko ne plati, ali i ne vrati.
Amir Talić
KOMENTARI