Putnički avion nekadašnje firme JAT (Jugoslavenski Aerotransport), čiji je pad jedina preživjela stjuardesa Vesna Vulović, 1972. godine pogreškom je oborila protivzračna obrana tadašnje zajedničke države Čehoslovačke.
Zato su obavještajne službe ove bivše države, inače članice komunističkog Varšavskog pakta, konstruirale priču kako je u to vrijeme najveću avionsku nesreću u Evropi prouzročila improvizirana bomba postavljena u DC-9 (registracija: YU-AHT), vlasništvo jugoslavenskog nacionalnog avio prijevoznika, piše Večernji list BiH.
To je stajalo u medijski loše popraćenom zaključku dugogodišnjeg istraživanja njemačkog novinara Petera Hornunga Andersena, dopisnika ARD-a iz Češke, kome je cijelo vrijeme pomagao češki kolega Pavel Tainer.
Podsjetimo, ova avionska nesreća dogodila se 26. januara 1972. godine na relaciji Stockholm – Kopenhagen – Zagreb – Beograd kada je JAT-ov DC-9 eksplodirao u zraku i s visine od 10.050 metara pao u blizini sela Srpska Kamenica (češ. Srbská Kamenice) u tadašnjoj Čehoslovačkoj, a danas Češkoj.
Od 28 osoba, 23 putnika i 5 članova posade, poginulo ih je 27, dok je stjuardesa Vesna Vulović nekim čudom preživjela pad s ove visine. Odmah nakon nesreće Jugoslovenske vlasti su, skupa s vlastima Čehoslovačke, provele istragu te su za pad zrakoplova okrivile hrvatsku emigraciju. Pretpostavljalo se da je bila postavljena bomba u stražnjem dijelu aviona.
Službeni rezultat tadašnje istrage je kako je rušenje aviona prouzrokovala bomba postavljena iznutra te da su je postavili hrvatski emigranti još prije uzlijetanja samoga aviona u zračnoj luci.
Međutim, tek 37 godina nakon ove zrakoplovne katastrofe, tačnije 2009., njemački novinar Andersen iznio je tezu o rušenju JAT-ova zrakoplova projektilom izvana. Ovoj tvrdnji pridružio se i Jovan Milović, srbijanski novinar, koji je čak godinu i pol dana istraživao tajne dokumente čehoslovačke tajne službe.
On je kazao kako je apsolutno siguran da JAT-ov DC-9 nisu srušili bombom hrvatski emigranti te da avion uopće nije pao s visine od 10.500 metara, već od 700 do najviše 1000 metara. DC-9 je, prema tvrdnjama ovih novinara, na planiranom letu iz Kopenhagena za Zagreb na visini od 10.000 metara imao određenih problema, ali je pogođen na deset puta manjoj visini, i to u prednji dio trupa.
– Utvrdili smo kako se nešto dogodilo na 10.000 metara, a nakon toga i na 1100. Prema prvoj verziji, zrakoplov je gađan raketama zemlja-zrak. Ako je tako, nije nam jasno zašto se nije raspao od eksplozije. Tadašnje rakete imale su otprilike 20 kilograma eksploziva. Nadalje, postoji teorija da je pilot otkrio neke probleme pa se javio u rusku bazu Memon koja mu je odbila dati dozvolu za slijetanje zbog uskladištenih nuklearnih glava.
Kad je pilot to ignorirao, gađali su ga kako bi spriječili nuklearnu katastrofu, tvrdi novinar srbijanskog časopisa “Vreme” Jovan Milević. Nije nemoguće ni to da je DC-9 pogođen jednim od četiriju projektila s istočnonjemačkog MiG-a 21 koji je toga dana imao nekoliko problematičnih trenutaka. Prema izvjesnim dokumentima, pilot MiG-a, ničim izazvan, ispalio je četiri rakete zrak-zrak, no u toj teoriji, tvrdi Milević, ima previše “rupa”.
Slično kao i u priči da je bomba hrvatske emigracije izmišljena kako bi se prikrila pogreška na rutinskom servisu. S nekima od tih teorija slaže se i Zlatan Krovinović, penzionisani kapetan JAT-a, koji je trebao upravljati kobnim letom da mu se dan prije nije razboljela kći.
– DC-9 je pretrpio pogodak projektila sa zemlje. U presjeku motora koji sam vidio jasno se vidi ulazna “rana” koja dolazi izvana. Ali sve je to bilo na 10.000 metara, notorna je glupost da je riječ o visini od 700 do 1100 metara. To je nemoguće. Putnički avioni na međunarodnim linijama nikada ne lete tako nisko – objasnio je kapetan Krovinović, uvjeren da je avion pogodio projektil koji je osiguravao čehoslovačko nebo kako bi njime sigurno letjeli dužnosnici Varšavskog pakta sa sastanka u Berlinu.
Međutim, jedan detalj ne ide u prilog tvrdnji kako je avion pao s visine od 10.000 metara. Tijela putnika bi bila u znatno gorem stanju od onoga koje su vidjeli liječnici koji su radili obdukciju, kao i rodbina nekih od stradalih putnika. Jedna starija gospođa, čija je majka poginula u nesreći, tvrdila je kako je na tijelu njezine majke bila samo manja ozljeda iznad obrve na oku.
Liječnik koji je obavio obdukciju potvrdio mi je da im ni pluća nisu kolabirala – rekla je gospođa koja je iz objektivnih razloga htjela ostati anonimna. Njezina verzija događaja podudara se s nalazima Andersena koji su objavljeni 2009. Ona tvrdi kako je avion pogodila raketa zemlja-zrak jer je letio područjem na kom se održavala vojna vježba. U namjeri zataškavanja cijele situacije Rusi i Česi nikome nisu dopuštali vidjeti tijela, ali je ova gospođa nekako uspjela ući u bolnicu gdje su ih čuvali.
Jitka Ungerova, glasnogovornica Ureda za civilno zrakoplovstvo Češke, nije željela komentirati ova otkrića.
– Mi nemamo što više reći o tome. To je evergreen-tema kojom se s vremena na vrijeme i dalje bave pojedini novinari i mediji. To su spekulacije i mi se time ne bavimo. Naši stručnjaci ne žele o tome dati svoje mišljenje – izjavila je za češku novinsku agenciju ČTK Jitka Ungerova.
Bilo kako bilo, izgledno je da nije bilo nikakve bombe hrvatskih emigranata u stražnjem dijelu trupa. Poginuli putnici JAT-ova leta Kopenhagen – Zagreb žrtve su zakulisnih igara tadašnjih obavještajnih službi Čehoslovačke, ali i Jugoslavije, jer je objema tadašnjim državama odgovaralo da se prava istina nikada ne dozna.
Jednima zbog osjećaja krivnje, a drugima zbog legitimiteta u lovu na vještice koji je za odmazdu uslijedio nakon ovog događaja i koji je zasigurno u mračnim slijepim ulicama političkih likvidacija uzeo svoj danak isto tako nevinim žrtvama.
KOMENTARI