Jugoslaveni su masovno putovali u Trst

HomeVijestiRegion

Jugoslaveni su masovno putovali u Trst

Majci rečeno da je umro pri porodu, a on se nakon 30 godina pojavio u Bijeljini

ZA JUGOSLAVENE je Trst bio prava shopping meka. Tamo su masovno putovali, a što ih je ondje čekalo otkriva ovaj tekst koji donosimo u suradnji s Yugopapirom.

Kolovoz 1975.: Nema te inflacije, tog skoka cijena, te crne vijesti o neisplativosti “biznis-putovanja”, tog podatka o poskupljenju, recimo, talijanske konfekcije, cipela, torbi, dijelova za automobile, koji bi odvratio jugoslovenske potrošače od “malog izleta” u Trst.

U simpatičnom sjevernojadranskom gradu orijentiranom na Jugoslavene kao glavne potrošače industrije konfekcije, obuće, galanterije i kozmetike, ove godine sve je znatno skuplje nego prošlog ljeta. Ima robe, i to one svakodnevne, a ne ekskluzivne, čije su cijene udvostručene, i utrostručene, a ima i pomicanja vrijednosti na štetu kupaca. Sve ovisi o tome što se traži i gdje se traži, koliko tko ima strpljenja, a možda i sreće, u obilaženju mnogobrojnih prodavaonica.

Cijene nisu bauk

I pored svih činjenica o poskupljenju u Italiji, putniku se nameće naizgled paradoksalan zaključak: u Trstu se i ovog ljeta može povoljno pazariti. To se prije svega odnosi na žene, koje se u tršćanskim dućanima mogu obući neusporedivo povoljnije nego u bilo kojem jugoslavenskom gradu. I ljepše, ukusnije, maštovitije… Zvuči to kao “jeres”, kao optužba našim trgovcima, proizvođačima konfekcije i obuće…

U svakom slučaju, optužba nije zlonamjerna, već indikativna. Primjeri će pokazati njenu opravdanost. Mnoge turističke agencije, čak i radne organizacije, priređuju povremeno kraće izlete do Trsta, obično od petka do nedjelje. Ima pasioniranih kupaca i pravih izletnika i onih koji će dio ljetovanja provesti krstareći Italijom. Ima i “susjeda”, građana iz Rijeke, Istre, Slovenije, kojima su ovakva putovanja “čas posla”.

Ipak većinu čine pravi kupci – oni koji u Trst dolaze isključivo radi pazara, bilo da kupljenu robu preprodaju ili je sami koriste. Tršćanski trgovci ne mogu se požaliti da su ih jugoslavenske mušterije iznevjerile niti da su ih cijene zaplašile i odbile. Modna odjeća, a to je ono što žene najviše kupuju, zaista je pristupačna, a prodaje se, to je već stara stvar, i za dinare.

Kvaliteta: ovisi…

Što se robe tiče – govorimo isključivo o ženskoj – ona je vrlo privlačna. Lijepi, ukusni dezeni karakteristični su i za najjeftinije haljine, a krojevi su maštoviti. I tu se već nameće prva usporedba s našim konfekcionarima: modeli domaćih ljetnih haljina – koje su, uzgred rečeno, neshvatljivo i nedopustivo skupe – uglavnom su stereotipni, dosadno jednoobrazni i bez šarma.

Na tršćanskom modno-konfekcijskom tržištu šarm je osnovna kvaliteta. Haljine koje koštaju- vjerovali ili ne – svega 10.000 starih dinara, a sigurno nisu načinjene od kvalitetne svile, nego možda i od “bofla” s relativno kratkim vijekom trajanja, toliko su lijepo sašivene i toliko imaju šika da će im malo koja žena odoljeti. Čak i ona koja prednost daje superkvaliteti, rado će napraviti makar samo jedan ustupak kratkotrajnom, ali maštovitom boflu.

Ruku na srce, dosta je jugoslovenskih “izletnika” koji u Trst odlaze isključivo radi šverca. Njihova kupovina obično se sastoji od po deset ili dvadeset haljina, majica, traperica, sukanja… pa nije čudo što ih carina propušta kroz svoje paragrafe. I s pravom!

COMMENTS

WORDPRESS: 0
DISQUS: 0