Kad zavoliš, i znaš da je prava
Zavoliš Sanski Most,
i sve te neka sila vuče
u Husimovce, gdje zavoliš i munaru
iako si možda druge vjere,
jer je kuća njena blizu džamije.
I cvjetić svaki voliš proljetni
što procvjeta pored Blihe
i ljepše ti rijeke na svijetu nema,
diviš se vodopadu
i sav sretan gledaš na svijet
jer voliš, i znaš da je prava.
Voliš i Sanu, voliš sva polja oko rijeke.
Svaka ti ruža iz sanskoga kraja
na nju liči, jer ona je prava
svaku bi ružu rado poklonio njoj.
A ona je sretna, i voljena baš
voliš plavo nebo koje je samo tu lijepo
zaboraviš na svoju malenu rijeku
u svom dalekom gradu u kome
kao da nikad nisi bio
jer zavolio si zbog nje Sanski Most
kao da si se rodio tu, baš kad i ona.
Ili čak još prije nje
jer ti voliš nju i sve što ima veze s njom
ti voliš više od nje
da bi ona sretna bila.
Ali, neka, imat ćeš kad
da podjednako mrziš,
kako si i volio ono Sanski
a posebno Most, jer na mostu novom
ona s nekim drugim šeta
i misli da je sretna
tebe to boli i razdire srce.
Izgubio si sve i ne živiš više.
Prokljinješ Zdenu, Blihu, Sanu
i samoga sebe.
Jer je voliš
ali ona ne voli tebe.
Jer znaš da je prava
ali to ona ne želi biti…
E. Nišić
KOMENTARI