instant fap
NaslovnicaMagazin

Kako dileri kriju svoj zanat od porodice

Kako dileri kriju svoj zanat od porodice

Ljudi prodaju drogu iz raznih ali obično prilično jednostavnih razloga. Neki zato što samo tako mogu da opstanu. Neki zato što im to daje osećaje moći, ili status u društvu, ili bogatu zaradu. Par njih se čak bavi tim poslom zato što je lakši i zabavniji od normalnih alternativa. Kakvi god im bili razlozi, dilovanje – baš kao i sama kriminalizacija – obično komplikuje živote i međuljudske odnose.

Na primer, jednom sam bio dobar sa dilerom trave i još ponečega koji se preko tog posla finansirao tokom studija. Iako se nije oslanjao na roditelje, znao je da bi oni poludeli ako bi saznali čime se bavi. Kad je otišao kući u skupoj odeći, počeli su da ga zapitkuju, pa im je rekao da radi kao vratar u jednom tradicionalnom klubu za gospodu i tako dobro zarađuje; taj posao je u stvari imao moj tadašnji cimer.

Da bi uspešno obmanuo roditelje, diler se slikao u uniformi našeg zajedničkog prijatelja i poslao te slike mami i tati. Takođe je od pravog vratara pozajmio par anegdota sa posla i priča o dobrim napojnicama kojima je pravdao svoj naprasno dubok džep.

Mislim da je većinu laži uspešno progurao, ali dubina celog projekta i povremene greške učinile su ga nervoznim i malo ga udaljile od porodice. Još uvek diluje, i još uvek mora da laže ljude (na primer stanodavca) da ne bi odao stvarnu karijeru.

Breaking Bad je verovatno najpoznatiji primer iz pop kulture na kom se vidi kako posao prodavca droge ume da okrene čoveku život naopako – ali to se dešava ljudima širom sveta, samo sa manje melodrame. Dilovanje u Americi povlači rizik od hapšenja, ali i rizik od slabljenja odnosa sa bliskim ljudima, rizik otuđenja od mejnstrim društva (što i ne mora da bude tako loše), kao i rizik od mentalnih problema odnosno zavisnosti.

VICE je intervjuisao nekoliko dilera spremnih da opišu kako im izbor profesije komplikuje život, i propratne efekte življenja u ilegali. Anonimnost im je zagarantovana.

Diler #1

Prodavao: „Sve živo”

Odrastao sam u siromaštvu, ali upisao sam elitnu srednju školu jer sam bio pametan – Beverli Hils 90210. Nije mi bilo lako da platim pet dolara za užinu, a ostala deca su vozila skupa kola i živela u luksuzu. Hteo sam da i sam to okusim, ali porodično stanje mi nije bilo najbolje. Mama me je rodila sa 19 godina, razvela se od tate duševnog bolesnika, a nijedan od roditelja mi nema završenu srednju. Dilovanje je za mene bilo pitanje opstanka. Samo tako sam mogao da se izvučem iz tadašnje stvarnosti i pređem u kul svet bogatih.

Počeo sam u desetom razredu; dva dana bih preskakao užinu da uštedim 10 dolara za gram trave, koji bih onda preprodao za 20 i kupio još dva grama, i tako dalje. Par godina kasnije, nedeljno sam valjao po desetak kila vutre, plus razne količine svih mogućih drugih droga, i zarađivao hiljade dolara.

U početku ništa nisam morao da krijem od mojih. Moj najbolji drug živeo je u fensi kući tri ulice niže od škole. Tamo smo imali štek, kod njega u podrumu; tata mu je bio kul i nije mu smetalo što dilujemo. Kod njega bih vario svakog jutra, otišao u školu, vratio se na još malo, i onda krenuo u prodaju tu na lokalu, u pravoj zamci za bogate klince.

Stvari su postale očigledne kad sam počeo da dolazim kući u skupoj odeći. Mama mi je radila bukvalno pet poslova, a ipak nije zarađivala koliko ja. Čak nisam ni morao da lažem jer je bilo očigledno da sam konstantno i sam na drogama.

Pa ipak, nije znala koliko smo razvijenu operaciju imali. Sećam se kako je u jednom trenutku dilovanje sjebalo moj već sjeban odnos sa mamom. Pošto nisam uvek mogao da držim štek kod druga, imao sam nešto i kod kuće. U jednom od onih zvučnika za kompjutere što imaju po pet odeljaka, držao sam odvojeno travu, keš, koks, MDMA, i slično. U Kaliforniji, ako kupuješ direktno od odgajivača, na svaku funtu dobiješ dodatno 7 do 12 grama. Ja sam taj višak uvek odvajao za ličnu upotrebu.

Jednom sam sakrio celu funtu ispod majice, a taj lični višak sam ostavio preko, na otvorenom. Mama me je nazvala dok sam bio sa drugom i rekla da je našla moju drogu. Usrao sam se i odjurio kući, misleći da mi je našla celu funtu, ili pogledala u zvučnike, ili nešto slično. Kad sam stigao, držala je u ruci onih par grama što sam odvojio za sebe, misleći da je u toj majušnoj kesici moj ceo štek.

Momentalno sam spakovao sve što sam imao, i funtu i zvučnike, i zapalio. Vratio sam se kući tek pošto sam prestao da dilujem. Tata mi je umro dok sam bio na vrhuncu karijere, a mama nije otkrila koliko sam razvijen posao imao sve do negde pred sam kraj. Prestao sam sa prodajom pre više od pet godina, i danas su mi porodični odnosi dosta dobri. Sa mamom se čujem skoro svakog dana.

Diler #2

Prodavala: Pilule na recept

U srednjoj školi sam preko roditeljskog osiguranja otišla kod psihijatra da bih dobila recept za lekove kao što je Aderal i posle ih prodavala deci iz razreda. Zloupotrebila sam priliku da porazgovaram sa terapeutom, i posle se i sama navukla. Tata je na kraju otkrio da dilujem i koristim drogu, pa su me poslali na lečenje.

Kad sam izašla, pokušala sam opet da se obratim psihijatru da bih nastavila sa poslom. Tata je u to vreme već povezao tašto idem kod psihijatra, znao je da nema veze sa terapijom i radom na sebi. Kad god sam nazvala doktora, spustio mi je slušalicu. Milion puta sam pokušala, i ništa.

Kasnije sam saznala da me je psihijatar izbegavao zato što ga je moj tata upozorio da prekine vezu čim mi čuje glas, inače će on snositi posledice. Prilično sam sigurna da mu je pretio. Protraćila sam seanse kod vrlo skupog terapeuta, a njegove usluge bi mi možda stvarno pomogle. Ali tako to ide kad se sve radi ispod žita, kad sve moraš da kriješ od ljudi u svom okruženju.

Lako je obmanuti nekog ko ne želi da vidi kakav si stvarno. Ali sve je bilo tako očigledno. Mnogi roditelji lažu sami sebe.

Diler #3

Prodaje: LSD, vutru

Moji su srednja klasa iz predgrađa, gde sam i odrastao. Sa drogom sam počeo oko trinaeste, a ubrzo sam prešao na dilovanje. Isprva mi je to bio način da se za džabe i sam uradim, a kasnije i da dobro zaradim. Asid i marihuanu sam prodavao tri godine, a na vrhuncu karijere zarađivao sam preko 20,000 dolara mesečno.

Sa roditeljima danas imam dobar odnos, ali kad sam bio tinejdžer nije sve baš lako išlo – uvek sam bio haj i morao sam stalno da ih lažem. Sumnjali su, ali nisu želeli da poveruju da se njihov sinčić odao drogama. Teško je to za roditelje da prihvate. Uvek bi hteli da misle najbolje o svojoj deci.

Jednom sam mami ostavio deset hiljada na čuvanje. Hteo sam da te pare zadrži, ali nije htela da ih uzme jer je sumnjala da je to od droge. Rekao sam joj da sam to zaradio tako što sam upoznao jednog druga sa jednim dilerom, ali da se nisam direktno mešao u to. Ubedio sam joj da bi te pare „pričuva” iako nisam planirao da tražim da mi ih vrati.

Mama je bila iznenađena i zbunjena kad sam joj rekao da sam 10,000 dolara dobio samo za to što sam upoznao dva lika radi kupoprodaje droge. Želela je da poveruje da nisam bio umešan, u šta sam je uporno ubeđivao. Rekao sam joj da to „tehnički” nije ni bilo prodavanje droge, već samo upoznavanje. Lako je obmanuti nekog ko ne želi da vidi kakav si stvarno. Ali sve je bilo tako očigledno. Mnogi roditelji lažu sami sebe.

Htela je da bude strožija, ali znala je da sam spreman da zapalim čim osetim da nešto pokušava. Imali smo prećutni sporazum: ne pitaj me ništa, bolje da ti ne kažem. Prodao sam joj vrlo prizemnu priču, a morala je da je prihvati da bi održala naš odnos.

Posle su me uhapsili, optužili za preprodaju LSD, i osudili na 25 godina zatvora. Bilo je prilično očigledno, novinski naslovi i vesti na televiziji pričali su o mom slučaju, znači nisam morao nešto da se poveravam porodici. Hteli su da mi pomognu, ali doveo sam sebe u situaciju gde više to nije bilo izvodljivo, pa su se osećali bespomoćno.

Sad o svemu otvoreno pričam. To je prosto bilo jedno poglavlje u mom životu kroz koje sam prošao, baš kao i zatvor. Danas mi nije problem da budem iskren, mada o nekim stvarima iz prošlosti ipak radije ne bih pričao sa mamom.

Moj tata je i sam mali privrednik, bilo mi je smešno kako se ponašao kad je sve izašlo na videlo. U detalje smo pričali o pranju novca…

Diler #4

Prodavao: Travu

Jedno tri godine sam valjao travu. Radio sam isporuke hrane i kao kurir, pa mi je iz toga bilo prirodno da pređem na dilovanje, posebno kad sam video da tako ne moram da radim više od tri dana nedeljno. Ne bih da idem u detalje, ali značajno više sam zarađivao od svojih vršnjaka koji su radili pet dana nedeljno i uredno plaćali porez.

Sa ćaletom imam dobar odnos. On me razume kao roditelj, a i sam slabo sledi društvene norme, ne razmišlja previše konvencionalno. Kad je prvi put posumnjao čime se bavim, ipak je morao da mi održi govor upozorenja, kako ni ne znam u kakve sve nevolje ulazim. Jedan od onih pretećih očinskih, kao, završićeš u jarku pored puta.

Čim je video da samodovoljno funkcionišem i da mogu sam da finansiram svoje projekte, počeo je da gleda na drugu stranu. Kad sam najzad o tome pristao otvoreno da razgovaram, nije bilo neko iznenađenje. Poštovao me je dovoljno da pretpostavi da umem sam da procenim rizik. Moj tata je i sam mali privrednik, bilo mi je smešno kako se ponašao kad je sve izašlo na videlo. U detalje smo pričali o pranju novca, istim tonom kao kad mi je delio one savete, kao da je zaboravio o kojoj temi je reč. Nikad nisam umeo da lažem, tako da sam sa njim imao mnogo bolji odnos – i manje sam krivice osećao – od kako smo o tome počeli da otvoreno pričamo.

vice.com

KOMENTARI