Zašto Turčin u Americi prodaje grčki jogurt? Grčki ili po naški čvrsti jogurt ima veze s Grčkom kao francuska salata s Francuskom. U SAD-u je tako nazvan zbog grčke tvrtke Fage, koja je njime snabdijevala rijetke delikatesne radnje, ali zahvaljujući turskom imigrantu Hamdiju Ulukayu, ‘chobani’ jogurt je za samo pet godina postao apsolutni hit. Amerikanci su tek na početku svoje jogurt revolucije, jer trenutačno troše samo trećinu od onoga što Europljani pojedu godišnje
Jedan je student prešao biciklom 130 kilometara do Novog Berlina u državi New York da vidi gdje se to proizvodi. Oduševljeni korisnici objavljuju na YouTubeu šarmatne filmiće u kojima je on glavni junak. Američki ga olimpijci ponosno stišću na grudima umjesto medalja. Nasmijani mališani u njemu se brljaju do pasa…
Zašto Turčin u Americi prodaje grčki jogurt?
Ne biste vjerovali, riječ je o jogurtu marke Chobani, običnom čvrstom, tzv. grčkom jogurtu, kojega odavna imate na policama naših trgovina. Tu staru, omiljenu probiotsku hranu, Novi svijet masovno otkriva tek posljednjih pet godina i, kao što mnoge stvari s druge strane Atlantika postaju hit preko noći, tako je i ova namirnica postala američka super-zvijezda, a Chobani kralj jogurta. U samo pet godina Chobani (ili po turski čoban, a po naški pastir) sustigao je dvije najmoćnije tvrtke s područja industrije mliječnih proizvoda, Yoplait i Dannon, zarađujući godišnje 700 milijuna dolara, a osnivač i vlasnik kompanije, turski imigrant Hamdi Ulukaya, ove godine najavljuje i prvu milijardu.
Do osnivanja Chobanija, grčki jogurt (uklanja mu se višak surutke te ima čvrstu konzistenciju, nešto između običnog jogurta i mladog sira) na američkom je tržištu činio tek dva posto mliječnih proizvoda, a sada se već popeo na četvrtinu. Samo je prošle godine njegova potrošnja porasla za 200 posto. Nakon udomaćenog tekućeg jogurta nafutranog šečerom, mlijekom u pahu i umjetnim aromama, Ulukayeva jednostavna gusta, kiselkasta poslastica od prirodnog mlijeka i kombinacije bakterija dočekana je kao pravo otkriće i sjajna zamjena za ultrakalorične majoneze i punomasna vrhnja kojima obiluje američka hrana. Amerikanci su ga odmah prihvatili kao odličan sastojak kolača, sladoleda, kupova, pita, slanih jela, salata i juha. U novoj potrazi za zdravom hranom i kresanjem viška kalorija, Chobani je na tržištu sjeo kao naručen, unatoč višoj cijeni od ostalih proizvođača.
Obitelj 40-godišnjeg Hamdija Ulukaya u Turskoj se bavila uzgojem ovaca i krava te proizvodnjom sira, ali Hamdiju nije padalo na pamet u New Yorku nastaviti obiteljsku tradiciju, gdje se obreo devedesetih da nauči jezik i studira menadžment. Ipak, nakon posjeta oca koji ga je uvjerio da Americi nedostaje kvalitetnog sira, Ulukaya se okušao u proizvodnji fete, ali do velikog je obrata došlo kada je naišao na oglas o prodaji tvornice jogurta nedaleko Utice u državi New York. Sjetio se pravog, domaćeg jogurta, upakirao ga u šarene zdjelice, udario visoku cijenu i, umjesto u probranim delikatesnim radnjama, odmah ga ponudio na policama supermarketa. Budući da nije imao novca za reklamne kampanje, reklama je išla od uha do uha, pa uskoro preko društvenih mreža, posebno Facebooka, čiji su članovi u kratkom vremenu zdjelicu jogurta pretvorili u pravi pokret za zdravi život. Uključili su se sportaši, djeca i starci, predlažući recepte, nove arome i ambalažu, kreirajući kojekakva sportska i druga natjecanja. ‘Čobanski fit‘ piše na majici triatlonaca, djeca se natječu u kreiranju vlastitog doručka na bazi jogurta, starci poručuju kako se uz ‘Cho’ osjećaju mlađima. U interaktivnom kontaktu s proizvođačem, potrošači su postali dio velike ‘čobanske’ obitelji oblikujući novi ‘životni stil’ pun sportske energije i zdrave euforije.
Pet godina kasnije, njegova je tvornica najveća takve vrste na sjeveroistoku SAD-a, a mljekari savezne države New York, godinama najslabije plaćeni u državi, zahvaljuju nebesima što su im poslala Turčina da im u doba ekonomske krize donese pravu renesansu. Ulukaya već gradi novi pogon u Utahu, pa kada bude završen, zapošljavat će ukupno 1600 radnika, ne računajući još jednu tvornicu u Australiji. Govori se i o pravom ekonomskom čudu, jer je prošle godine Chobani uvršten među 50 najuspješnijih novih tvrtki u zemlji.
Zašto Turčin u Americi prodaje grčki jogurt? A grčki jogurt ima veze s Grčkom kao francuska salata s Francuskom. U SAD-u je tako nazvan zbog grčke tvrtke Fage, koja je još prije petnaestak godina njime snabdijevala male delikatesne radnje, ali namirnica nije nimalo više grčka nego što je turska, indijska, balkanska, egipatska, palestinska ili armenska. Na Srednjem Istoku je poznat kao labneh, u Egiptu ga zovu zabadi, u Turskoj torba yogurdu, tradicionalna je hrana Beduina, u Siriji je, uz maslinovo ulje, sir, masline i kruh, omiljeni doručak… U varijaciji s krastavcem, koprom, orasima i još nekim sastojcima, neizostavni je dio nacionalne kuhinje Bugarske, Turske, Makedonije, Grčke i da ne nabrajamo dalje.
Čiji je zapravo jogurt?
Ali u priči o Chobaniju i čvrstom jogurtu nitko ne spominje domovinu jogurta Bugarsku, iako i Turci tvrde da je nastao na njihovu tlu. Bugari ga ljubomorno paze kao biser nacionalne baštine, to je ono zbog čega se Bugari ponosno nazivaju Bugarima. Oni svake godine slave Dan jogurta u gradiću Tran, u Balkanskom gorju, nadomak bugarsko-srbijanske granice, otkuda potječe dr. Stamen Grigorov, otkrivač Lactobacillus Bulgaricusa, jedinstvene bakterije s toga područja zahvaljujući kojoj nastaje najzdraviji jogurt Europe.
Na zapadu ga zovu bugarski jogurt, a u Bugarskoj kiselo mlijeko. Bugari ga godišnje pojedu 400.000 tona, a jedno se vrijeme u medijima stalno vrtilo staro otkriće ruskog nobelovca, mikrobiologa Ilje Metchnikoffa, o više stogodišnjaka u Bugarskoj nego i u jednoj od 36 zemalja koje je istraživao, povezujući to s konzumacijom jugurta, uz kruh i povrće glavne hrane i današnjih Bugara. A na bugarskom ćete tržištu – uz jogurt od kravljeg, ovčjeg i kozjeg – naći i onaj od bivolskog mlijeka. Tko nije probao to delikatno čudo, ne zna što znači najfiniji od mliječnih proizvoda. U vrijeme Černobila, bio je to jedini mliječni produkt u kojem nisu nađeni tragovi radioaktivnosti, a bivolsko je mlijeko mnogo bogatije kalcijem i fosforom te vitaminima A, E i C od kravljega.
Bugari ga ponovno otkrivaju i s njim računaju kao budućim izvoznim adutom, no famu o čvrstom jogurtu u SAD-u sada pronosi kravlji ‘Čoban’. Unatoč iznenadnjoj omiljenosti, Amerikanci konzumiraju samo trećinu količine koju godišnje troše Europljani, te Hamdi Ulukaya čvrsto vjeruje kako ‘priča o jogurtu u ovoj zemlji još nije pravo ni započela’, dok jedan oduševljeni fejsbukovac poručuje: ‘Uspjeti u konkurenciji multinacionalnih korporacija zaista je fantastično. Drago mi je da taj uspjeh pripada jednom turskom imigrantu, a njegov je pravi uspjeh to što je Chobani jednako ukusan kao domaći jogurt moje bake pomiješan s njezinim džemom. Bravo Hamdi bey!’
KOMENTARI