Bili su najmoćnija kriminalna grupa na Balkanu. Kontrolirali su tranzit tona teških droga iz Turske prema Evropi, bogatstvo su stekli prodajom heroina na beogradskim ulicama, a kriminalnu slavu i besmrtnost serijom otmica najbogatijih srbijanskih biznismena koje su, potom, na slobodu puštali uz ogromne otkupnine. Počeli su kao sitni prijestupnici obijanjem automobila i krađom kasetofona, završili kao najmoćniji ljudi Srbije s početka prošlog desetljeća. Zvali su ih Zemunski klan.
Kada je Dušan Spasojević ratne 1993. godine iz provincije došao u veliki grad, niko nije mogao pretpostaviti da će samo deset godina poslije, mafija koju će u međuvremenu stvoriti, zavladati državom, ”okretati” desetine miliona maraka od poslova s drogom i otmicama, aktivno učestvovati u donošenju velikih političkih odluka i na kraju – obezglaviti samu državu ubistvom premijera Zorana Đinđića.
Dolazak iz Medveđe
Sve je, dakle, počelo početkom devedesetih kada su se drugovi iz djetinjstva Dušan Spasojević i Mile Luković u jeku nestašice i ekonomskih sankcija koje su pritiskale Srbiju, odlučili za novi početak. Život u Beogradu tih godina nije nudio mnogo opcija, kriminal je praktički bio izvan svake kontrole, a moćni momci s asfalta iz prethodne decenije i dalje su vladali gradom. U takvim uvjetima, dvojac pristigao izMedveđe, tražio je svoje mjesto u beogradskom podzemlju.
Počeli su obijanjem automobila i krađom kasetofona, posao su potom širili krađom vozila da bi zanat doktorirali ulaskom u svijet teških droga – švercom golemih količina heroina i stvaranjem impozantne mreže dilera u svim većim srbijanskim gradovima.
Spasojević i Luković, FOTO: Kurir
Na vrhuncu moći, kontrolirali su narko-tržište u regionu, a posebno su se ”isticali” surovim egzekucijama – ubistvima svih ozbiljnijih igrača, konkurencije i onih koji su to mogli postati. Kada su se početkom protekle decenije povezali s Miloradom Ulemekom Legijom, njihovoj moći nije se nazirao kraj. Postali su najmoćnija organizacija u Srbiji, strah i trepet pozicije i opozicije, sila, vojska, klan.
Nakon petooktobarskih demonstracija u Beogradu 2000. godine, vladajuća Demokratska stranka, s Đinđićem na čelu, najavila je odlučan obračun s organiziranim kriminalom. Za Spasojevića i Zemunce tada se još nije znalo. Krili su se pod plaštom surčinske grupe s Ljubišom Buhom Čumetom na čelu sve dok istražitelji nisu presreli njihove telefonske razgovore u Parizu, gdje su trošili novac od otmica i planirali početak novog posla – trgovine kokainom iz Kolumbije. Prva pošiljka od pola tone već je bila dogovorena, ali ekipa je uhapšena na aerodromu, a potom ekstradicirana u Srbiju. Uskoro su, i pored dokaza, pušteni na slobodu. Tek tada svima je postalo jasno ko je Spasojević i kako moćnu imperiju je izgradio.
Čumetovo svjedočenje
Uslijedio je njihov zlatni period – 2002. Radili su šta su htjeli, broj brutalnih egzekucija je rastao, držali su vrh države u šaci zbog zasluga u tokom petooktobarskih događaja i partnerstva s Legijom. Sve se promijenilo nakon što je izglasan Zakon o svjedocima saradnicima. Bio je to korak preko kojeg Zemunci nisu mogli. Za svjedoka je izabran Ljubiša Buha, njihov dojučerašnji prijatelj i u međuvremenu – smrtni neprijatelj. Sve je bilo jasno – svjedočenjem njega kao neposrednog učesnika većina zločina Spasojevićeve grupe, pao bi najveći klan u državi. Trebalo se desiti nešto veliko, nešto što će suštinski izmijeniti odnose snaga na terenu. Odabrali su ubistvo premijera, a ono što se desilo poslije, valjda niko, pa ni sami oni nisu mogli naslutiti.
U akciji Sablja kompletan vrh Zemunskog klana je uhapšen, Legija se dao u bjekstvo, Spasojević i Luković ubijeni su pri pokušaju privođenja, a u vanrednom stanju koje je u Srbiji proglašeno, uhapšeno je više od 10.000 ljudi. Neposredni izvršilac atentata i član Crvenih beretkiZvezdan Jovanović priznao je djelo, a potom tokom sudskog procesa povukao izjavu. Hapšenje pripadnika zloglasnog klana nastavljeno i tokom narednih godina, predao se i sam Legija, a vrh organizacije zauvijek je obezglavljen. Za kraj najveće kriminalne grupe koja je ikada postojala na ovim prostorima.
Radiosarajevo
KOMENTARI