“Zločini pred Tribunalom: Prijedor” – predstavlja svjedočanstvo o monstruoznim zločinima koji su počinjeni nad nesrpskim stanovništvom tokom rata u Bosni i Hercegovini. Ovaj film je premijerno prikazan u Novom Sadu i u Beogradu…
Izvor: Deutsche Welle/ autor: Dinko Gruhonjić
Haški tribunal snimio je i drugi dokumentarni film o ratnim zločinima u bivšoj YU. Dio filma predstavljaju potresna svjedočenja žrtava. Cilj je, kažu autori, da ovi filmovi ostanu u amanet budućim generacijama, za nauk.
“Život je bio jako težak i mučan. Imali smo ograničeno kretanje. Ako biste otišli nešto sebi da uzmete u dućan, morali ste nositi bijele trake. Na prozorima naših kuća i stanova morale su biti izvješene bijele zastave…”, ispričala je jedna od svjedokinja, čije je svjedočanstvo postalo i dio dokumentarnog filma “Zločini pred Tribunalom: Prijedor”, u produkciji Outreach programa Haškog tribunala.
Film je premijerno prikazan u Novom Sadu i u Beogradu i govori o zločinima u opštini Prijedor, tokom rata u Bosni i Hercegovini. Kroz riječi svjedoka na suđenjima, ali i tužilaca, sudija i optuženih, film predstavlja svjedočanstvo o monstruoznim zločinima, koji su počinjeni nad nesrpskim stanovništvom u Prijedoru.
Svedočenja u amanet mladim generacijama
Ovo je drugi dokumentarni film u produkciji samog Tribunala, a publici je prošle godine predstavljen i film o silovanjima žena u ratu na prostoru bivše Jugoslavije. Reditelj dokumentarnog filma o ratnim zločinima u Prijedoru Petar Finci kaže da je želja da se pruži prostor žrtvama da govore i da se ova svjedočanstva, kao nauk, ostave u amanet mladim generacijama.
“Ovo je takođe način da se ostavi priča žrtava, jer transkripte njihovih svjedočenja rijetko ko će čitati. Vjerujemo da ćemo ovako doći do šireg kruga publike i da će priča žrtava doći do više ljudi”, kaže Finci.
U opštini Prijedor su tokom rata postojala tri logora: Omarska, Keraterm i Trnopolje. Jedan od preživjelih logoraša je u filmu rekao: “Bilo je ljudi koje izvedu pa ih tuču, tuču…, a onda ga vrate a on je mrtav pa ga samo bace unutra u sobu.”
Svedočenje mladića koji je preživeo masovno streljanje glasilo je ovako: “Koliko je trajalo – ja ne znam. Znam da je nekoliko ljudi ispred mene, možda četiri, pet, šest ljudi… palo, pokošeni. Tako da su mene pomjerili nazad, ali ne na leđa već sam ja uspio da se potrbuške skupim. Tako da su tri do četiri čovjeka pala meni na leđa, ovako do pola leđa. To su bili mrtvi ljudi, pokošeni ljudi.”
“To se radilo i u moje ime…”
Nakon novosadske premijere pitali smo gledaoce kakav je utisak na njih ostavio film. “Mučno mi je i sramota me je zapravo da u našoj javnosti ne postoji više informacija o svim tim zločinima. Ne iz razloga što ja volim da gledam takve filmove, nego upravo zato da se vidi veličina i monstruoznost tih zločina, koji – na kraju krajeva – još uvek nisu osuđeni u Srbiji”, kaže Duško, a Maja takođe dodaje: “Pa zato što se to nekada radilo u moje ime, jer ja sam građanka ove zemlje. Tada nisam imala mogućnosti da se usprotivim, jer sam bila premlada, a sada imam.”
Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju optužilo je ukupno 43 osobe za zločine u Prijedoru. To je čak 27 odsto od ukupnog broja optuženih pred Tribunalom. Petnaest osoba je osuđeno na ukupno 230 godina zatvora. Četvorica optuženih proslijeđeni su na Sud Bosne i Hercegovine i osuđeni na ukupno 90 godina zatvora. Petoro optuženih je umrlo prije ili za vrijeme suđenja. Suđenja Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću još uvek traju.
KOMENTARI