Živimo u 21. stoljeću. Mladima je doslovno dostupno sve što požele. Dobro je dok nije opasno ili ilegalno.
Međutim, ako vas interesuje kako su se mladi zabavljali u Jugoslaviji, u Yugopapirovim pričama mladića i djevojaka koji su odrastali za vrijeme ludih 60-ih mnogo toga se vidjeti o načinu provoda omladine u tadašnoj Jugoslaviji.
Krenimo od definicije žur, kako Yugopapir zove ondašnje druženje. „Mnogi su imali priliku čuti ovu riječ, vidjeti je realiziranu na filmu ili upoznati iz knjiga. Što je to žur? Možda jedina pravilna definicija – skup (gotovo uvijek) mladih ljudi u jednoj ili više soba. Zašto se ide na žur i što se doživljava tamo?“
Ana, 15, gimnazijalka
Ja na žureve odlazim dva, tri puta mjesečno. To obično kad je nekome od mojih prijatelja rođendan. Zimi više nego tokom ljeta. Odlazim tamo da bih mogla plesati. To je prvi i najglavniji razlog. Tu sam i naučila plesati. Jako volim plesati. Na plesnjake ne odlazim jer tamo je gužva, a neki put zna doći i do tuče. Otišla sam samo nekoliko puta. U mojoj se školi priređuju rijetko. Da su plesnjaci ljepši i da ih bude češće u školi, ja bih i odlazila.
Inače, na našim žurevima se ne događa ništa naročito. Obično nas ima desetak do petnaest. Kad ne plešemo, svi sjedimo u grupi i pričamo. Ne puši se, ne pije se i ne igraju se ‘fote’. Svi smo samo dobri prijatelji. Djevojke su iz istog razreda, a mladića ima i iz drugih, starijih razreda.
Najglavnije je za momke, koje pozivamo, da znaju dobro plesati. Djevojke su obično u ravnim cipelama, mi ne volimo nositi visoke petice jer nam one smetaju. Gotovo uvijek su s nama i mame onih kod kojih se žur priređuje. Rastajemo se oko devet sati i tad odlazimo u grupama kući ili na roditelji pričekaju…
Darinka, 20, završila je gimnaziju i planira upisati fakultet
Na našim žurevima skupljaju se uglavnom mladići i djevojke mog uzrasta. Mladići donesu piće, a djevojke jelo. Nijedna djevojka ne dolazi sa svojim mladićem niti mladić sa svojom djevojkom. Tu se sklapaju nova poznanstva. Uvijek – drugi mladići i djevojke. Vodi se računa da se pozovu zgodni mladići i zgodne djevojke. Naravno, ko ima nove ploče, uživa prednost.
Inače, kod nas postoje dvije vrste muškaraca. Oni koji plešu “be-bop” i specijalisti za lagane stvari. Ko ne zna moderno plesati i ko ne poznaje muziku, ne može biti pozvan na naš žur. Nekoliko puta nam se taj kiks dogodio, ali zato sada o tome vodimo računa.
Na ovakvim sedeljkama se zadržavamo obično do 12 ili 1 sat poslije ponoći. Svi zajedno odlazimo kućama, osim ako se nekoj djevojci sviđa neki mladić i obrnuto, onda njih dvoje odlaze sami. Svojoj mami kažemo pravo vrijeme u koje se vraćamo, a kad nas tata pita, mi sat ili dva uvijek ukrademo.
Marijana, učenica drugog razreda gimnazije
Na žureve odlazim već tri godine. Pomalo su mi već dosadili, ali ipak idem iako mi je dosadno. Ja često organiziram žureve. Uvijek dolaze isti i obavezno dovedu nekog novog. Roditelji mi dozvoljavaju da radim žureve, ali se mama ljuti kad ugasimo svjetlo. Tako dočaravamo žureve u svijetu. U tome nema ništa loše. Na žuru se pleše i ja jako volim rock.
Naši dječaci nisu baš naročito vješti. Pokušali smo uvesti nešto novo – piće. Ali to donosi neprilike. Mladići miješaju martini, vermut, a onda gase šibice u čaše. Mnogima od toga bude zlo. Djevojke ne piju, dečki se uvijek opiju.
KOMENTARI