instant fap

Kampanja za ministra

Tokom prošlog vikenda udarne stranice Avaza, uključujući i prvu, naslovnu, bile su posvećene lažima o Oslobođenju: kao što smo i napisali u ponedjeljak, našem listu servirana je podvala o tobožnjim blokiranim računima, uz bezbroj avazovskih kvalifikacija. Da računi Oslobođenja nisu blokirani već da je Avaz posegao za zloupotrebama, napisali smo i u pismu koje smo istoga dana poslali kolegama i prijateljima u svijetu, borcima za objektivno i profesionalno novinarstvo, dobitnicima nagrade Saharov, koju naša kuća s ponosom nosi, uz brojne druge nagrade koje je Oslobođenje dobilo. Pismo smo uputili i domaćim institucijama, kao i predstavnicima međunarodne zajednice u BiH, svim onim i prozvanim da u ovoj zemlji brinu o zaštiti ljudskih i novinarskih prava.

Ko radi u Avazu

Kao što se i moglo očekivati, novina u (ne)transparentnom vlasništvu bivših supružnika Radončić nastavila je sa kampanjom progona neistomišljenika: već dokazani jurišnici “potvrdili” su svoje napise tekstom pod naslovom “Vildana laže da bi zaštitila svoje gazde”. Redakcija Oslobođenja je suglasna – uistinu više ne vrijedi trošiti ni vrijeme ni papir na dokazivanju i dokumentiranju istine onima koji kao jedino sredstvo u štampi poznaju podvale i notorne neistine. Tim prije što su nam Radončićevi apetiti spram Oslobođenja dobro znani, još iz vremena kada je atakovao da se dočepa ove kuće: na njegovu žalost, Oslobođenje je preživjelo, zahvaljujući upravo Selimovićima, koji su isplatili i sve one dugove koje su razne salke hasanefendići pravili prema radnicima spremajući ovu kuću za “magnata iz Gusinja”.

Poreski obveznici Radončić(i), čak i sa svojim stručnim spremama, dužni su znati da je najrelevantniji podatak privrednog subjekta identifikacijski broj. ID Oslobođenja je 4200492600001, pa svi zainteresirani mogu listom provjeriti od Centralne banke BiH preko svih komercijalnih banaka jesu li računi Oslobođenja blokirani. Mi znamo da nisu, što potvrđuju i izvodi upravo iz Centralne banke BiH, izdati u više navrata i svakom prilikom kada je Oslobođenje konkuriralo na tenderima (uobičajen uvjet za izlazak na tender). Oslobođenje se ne boji konkurencije i poštene i fer utakmice na tenderu, za razliku od onih koji jedino poznaju političko protežiranje i batinu.

Bivši supružnik i kandidat za ministra u svoju je bogatu biografiju već uknjižio rovarenje po tuđim bankovnim računima, pa neka nastavi. Za razliku od Avaza, vlasništvo u Oslobođenju je transparentan podatak, provjerljiv, a uposlenici Oslobođenja svakoga mjeseca dobijaju platne liste na kojima su uredno upisani i svi oni doprinosi i obaveze koje ova firma redovito izmiruje. Vildana nema razloga da laže da bi zaštitila bilo koga: za koga i kako lažu novinari, rekao je sam Fahrudin Radončić prošle sedmice, kada se u jednosatnom nastupu na Televiziji Face pohvalio kako “u Avazu rade oni koji su osuđeni za gnusne laži”.

Keljmendijev kadar

Šta hoće Radončić? Likovnjak iz Nikšića, vlasnik imperije sagrađene na političkim temeljima Stranke demokratske akcije i postakljen odlukama onih domaćih političara koje je listom valjao po blatu, danas nastoji svoje koalicijsko partnerstvo sa SDP-om popločati medijskim obračunom ne samo sa Oslobođenjem već i sa svim onim medijima koji nisu spremni zaboraviti biografiju kandidata za Ministra sigurnosti BiH. Oslobođenje je, one iste sedmice kada je Zlatko Lagumdžija objavio ovu famoznu kandidaturu, upozorilo da se ovoj zemlji sprema predaja državnog Ministarstva sigurnosti poslovnom i privatnom partneru Nasera Keljmendija. Onog istog koji je u danu Radončićeve zvanične kandidature, osvanuo na crnoj listi Baracka Obame.

Poslovne, finansijske i svake druge veze Nasera Keljmendija i Fahrudina Radončića već odavno nisu nikakve medijske ekskluzive. O njima dovoljno zna i SIPA, što je razlog više da se Radončić, njegovo poslovanje i njegove kandidature ostave na (ne)milost onim institucijama BiH u čijoj je i nadležnosti.

KOMENTARI