Kancelariju u New Yorku zamijenila za Kladanj: može li BiH postati raj za digitalne nomade?

HomeVijestiBiH

Kancelariju u New Yorku zamijenila za Kladanj: može li BiH postati raj za digitalne nomade?

Ma, bravo: Bh. srednjoškolci postavili frižider kojim nude besplatne obroke

Pandemija koronavirusa izazvala je prinudne i ekspresne promjene kada su u pitanju radne navike, odnosno radna okruženja. Sve je više poslodavaca koji ne obavezuju radnike da 8h provode u prostorijama kompanije što je nekada vrlo monotono.

Poslodavci, ali i radnici shvatili su da mnoge poslove mogu raditi od kuće, a da na tome profitiraju i radnici, koji ne gube vrijeme u putu do posla i nazad, ali i poslodavci kojima se smanjuju troškovi rada. Ovakav način poslovanja omogućava svima koji mogu raditi online da budu digitalni nomadi, odnosno osobe koje svoj posao mogu nositi sa sobom na duži vremenski period.

Hanka Gojačić koja se bavi menadžmentom i konslatingom za izgradnju i upravljanje ultra luksuznim nekretninama u Njujorku prije pandemije je svakodnevno išla na posao. Tokom lockdawna uslovi su se promijenili i sada može raditi online većinu dana u godini. Dok nekima posao od kuće nije najbolje rješenje, za našu sagovornicu je to stimulacija.

“Sve obavljam online i to mnogo efikasnije. Naravno imam tim koji je fizički prisutan na svakom projektu i zajedno uz moju koordinaciju realiziramo projekte od početka do kraja. Tokom pandemije online sastanci i digitalizacija su unaprijeđeni. Uštedjeli smo vrijeme uloženo da odemo na sastanke na kojima smo morali biti fizički i to pruža više vremena u radnom danu da se fokusiramo na druge aspekte uspješnog poslovanja, a i ujedno smanjenju nepotrebnih troškova koji spadaju u odlazak na te sastanke”, kaže Gojačić za BUKU.

Promjena radne kulture njoj je pomogla i da svoj posao izmjesti bilo gdje u svijetu. Tako je odlučila da bude digitalni nomad i to u Bosni i Hercegovini, u Kladnju. Zbog vremenske razlike kaže da sada dnevno ima dva dana. Dan u BiH i dan u SAD-u.

“Radno vrijeme počinje u 15h i traje do 23h. Obavezni smo praviti pauze svaka dva sata po 10 minuta da bi bili produktivniji. Pauzu iskoristim da prošetam u prirodi, a tokom duže pauze odigram pola sata tenisa od zid kuće gdje živim”, kaže naša sagovornica.

U Kladnju je prvobitno planirala biti tri mjeseca, ali odlučila je da boravak produži za još 30 dana što njenom poslodavcu nije problem. Ipak, moraće uskoro otići do ureda u Njujorku kako bi fizički obišla i ocijenila napredak na projektima, te se povezala sa kolektivom.

“Rad nosim sa sobom i razvijam se profesionalno dok se bogatim kulturno-istorijski i duševno”, dodaje Gojačić koja se za Kladanj odlučila zbog, kako nam kaže, čistog vazduha, organske hrane, ali i netaknute prirode.

“Trenutno imam život uz rijeku čak i tokom radnog vremena. I sve to skoro besplatno što je za ne povjerovati”, oduševljeno govori naša sagovornica.

Ko su digitalni nomadi

Osobe koje posao mogu raditi online bilo gdje u svijetu nazivaju se digitalnim nomadima, a postoje brojne stranice koje okupljaju digitalne nomade, daju preporuke i ocjene koje zemlje su najbolje za osobe koje na ovaj način zarađuju. Mnoge zemlje sada vide šansu da ljudima širom svijeta pošalju poruku da su baš oni idealni za digitalne nomade. Estonija je prva zemlja na svijetu koja je donijela odluku o izdavanju viza za digitalne nomade. I naši susjedi uveliko rade na prilagođavanju ljudima širom svijeta koji žele na nekoliko mjeseci raditi izvan svoje države ili izvan države u kojoj rade. Hrvatski premijer Andrej Plenković još u avgustu 2020. najavio je da će Hrvatska biti jedna od prvih zemalja na svijetu koja je regulisala boravak digitalnih nomada. To se i desilo, pa od 1. januara prošle godine digitalni nomadi u Hrvatskoj mogu da borave do godinu dana, i to bez plaćanja poreza, ali uz obavezu da ne rade za domaće kompanije. U Zadru je čak napravljeno i nomadsko selo. Prema ocjenama platforme Nomad List, Zagreb je peti grad u svijetu, dok je Beograd bio među 10 najpoželjnijih gradova u Evropi za digitalne nomade.

Svoju šansu ima i Bosna i Hercegovina, a inicijativu preuzimaju lokalne zajednice. Dalida Karabdić iz udruženja i-dijaspora Kladanj već 18 mjeseci održava sastanke sa lokalnom dijasporom, a jedna od tema je i digitalno nomadstvo.

“Work remote from mountain Konjuh/ take a bike and rate your life bi u budućnosti bila poveznica svih onih koji žele da rade online u prirodi obronaka planine Konjuh, vazdušne banje koja je svoju wilde side sačuvala upravo za one koji žive i vole ovu stranu prirode. U vrijeme odmora od rada za računarom mogu koristiti više stotina kilometara staza za brdski biciklizam, uživati u šetnji po planinarskim stazama, te u ljepotama Paučkog jezera koje je kao gorsko oko nevjerovatan dijamant”, kaže Karabdić u razgovoru za BUKU.

U Saradnji sa nekoliko lokalnih udruženja razvijaju strategiju kako da postanu raj za digitalne nomade, ali s akcentom na ljubitelje prirode, ekološki osviještene i nomade koji su posvećeni cjeloživotnom učenju i brzi o drugim ljudima. Smještajni kapaciteti u ovoj opštini se proširuju, ali to nije jedini razlog zbog kojeg vjeruju da baš oni mogu postati novo mjesto poželjno za privremene kancelarije ljudi širom svijeta.

“Cijene stanarine, hrane i pića u Kladnju su znatno niže od cijena u velikim centrima. Imamo raznoliku ponudu domaće hrane, u blizina su dva aerodroma – Tuzla i Sarajevo. Nudimo i mogućnost odlaska u domaćinstva kako bi po želji učili o vrtlarstvu, stočarstvu, ljekobilju, i drugim izazovima koje ruralne sredine nude. To je pripremanje pekmeza, sokova, vrcanje meda, branje malina, skupljanje ljekobilja, roštiljanje u prirodi, sunčanje i kupanje u rijeci Drinjači, penjanje na Via Ferrati Paolo Dieci, šetnja Rimskim putem i slično”, govori Karabdić o prednostima rada u lokalnoj zajednici u kojoj živi.

Karabdić misli da ne trebamo stizati druge zemlje, već ih posmatrati kao primjere od kojih možemo prepisati modele sa naznakom na naše komparativne prednosti.

“U budućnosti naša djeca će se baviti poslovima o kojima mi danas nemamo mnogo znanja, zato je važno da razmjenjujemo iskustva kako bismo našu zemlju učinili privlačnim novim generacijama širom svijeta. Smatram da se institucije u lokalnim zajednicama trebaju ozbiljno uključiti u ovaj izazov, prilike su ogromne a resurse imamo. Sa omladinom i djecom već sada treba razgovarati o njihovim željama i znanjima koje će doprinjeti ovom načinu rada”, ističe Karabdić.

Iako je navikla na život u velikom gradu o kojem sanjaju milioni ljudi širom svijeta, Gojačić kaže da joj u Kladnju nije dosadno. U slobodno vrijeme koristi sve potencijale: planinari, šeta, trči, ali i meditira. Po povratku u SAD planira svojim prijateljima preporučiti da posjete Kladanj i ostanu u njemu nekoliko mjeseci.

“Definitivno bih preporučila posjetu Kladanju onima koji cijene lokalni osjećaj i vide vrijednost u provođenju vremena u netaknutim prirodnim ljepotama, zdravom životu i ishrani.”

Dok sve više zemalja u svijetu, Evropi i okruženju pravi zakone prema potrebama digitalnih nomada, u BiH standardno zaostajemo. Prošle godine državni zastupnici su usvojili inicijativu kojom bi se regulisao status digitalnih nomada, odnosno dozvole za boravak do godinu dana. Nakon toga Vijeće ministara je započelo aktivnosti na izmjenama Zakona o strancima, ali političke blokade dovele su do zastoja u ovom procesu.

Do 2035. u svijetu će raditi milijarda digitalnih nomada, a Bosna i Hercegovina do tada ima vremena da postane raj za njih. Potencijal za to postoji, ali ga treba razvijati i promovisati, a političke blokade eliminisati.

COMMENTS

WORDPRESS: 0
DISQUS: 0