Kažu da fotografija govori više od riječi ali dužna sam da iskopam još koji atom zdravog mozga i građanske dužnosti i pokušam pronaći riječi…
Danas me zvala Viki, moja dobra Viki Virginia Brenner-Music, ali već po intonaciji glasa i zvukovima koji su se probijali iz pozadine, mogla sam namirisati da nećemo piti kafu… niti pričati o napretku malog lava koji je nedavno obogatio život u sanskoj Ključkoj ulici… pozvala sam veterinara Adnana, obavijestila našu Aidu iz Prijatelji životinja – Sanski Mostsjela na biciklo i uputila se niz ulicu… tamo me dočekala Viki i njene velike plave oči iz kojih je umjesto iz neumornih oblaka, lila kiša… u kesi s kojom ova priča počinje je neki tromozgonja bacio na ulicu štene nekih 7 do 10 dana staro…ma ni progledalo nije… a neki drugi koji je žurio na četiri točka je finalno presudio ovoj malenoj duši…čekali smo Adnana u nevjerici i bjesu, ma kako je neko u pola bijela dana u jednoj od najljepših sanskih ulica uspio da učini ovakvo zlo i da niko od komšija ništa nije vidio…mala raja koja se okupila i čekala veterinara s nama je bila čini mi se jača nego Viki i ja zajedno…u kojem mi to svijetu živimo danas i u šta se pretvaramo… nije dovoljno što je štene odvojeno od majke prerano, tromozgonja je morao i da ga zaveže kesu…gdje li su joj braća i sestre… šta je s njima bilo…kada se Adnan pojavio sunce nas je obasjalo.
Prvo: što je uopšte došao, drugo: što je došao jako brzo, treće: što je rekao da postoji nada a moram naglasiti i da je od srca pružio stručnu pomoć i nije želio novčanu nadoknadu, a dao nam je i kutiju u kojoj se sad uz Viki i Jaska, u toploj dekici, bori za život. Molim sve Sanjane i Sanjanke i one koji se tako osjećaju da učinimo sve što je u našoj mogućnosti, da ovakvi bahati kreteni ne prođu ne kažnjeni pa taman ta kazna samo nečija suza bila… Jesmo, mi smo djeca Grada cvijeća, Grada na Devet rijeka, ali da li postoji sreća, smiraj, pravda, prijateljstvo, ljubav, solidarnost, građanski aktivizam…. e to je drugi par opanaka… I ne mi nemamo azil u Sanskom Mostu! Ono gore je logor smrti i naša velika sramota!
Piše: Amila Saleš
KOMENTARI