Bosna i Hercegovina se može pohvaliti brojnim planinama izvanredne ljepote, a jedna od zasigurno najljepših je Klekovača, vječita inspiracija planinarima i zaljubljenicima u prirodne ljepote.
Ova planina je lijepa u svako godišnje doba, ali je posebno atraktivna kada ogrne svoj jesenji ogrtač, a njene šume se prošaraju bojama karakterističnim za ovo doba godine. Klekovača nije posebno zahtjevna planina, pa je pogodna za planinare slabije fizičke spreme, ali i za rekreativce koji vole boravak u prirodi.
Planina pripada Dinarskom gorju i omeđena je drugim planinama slične građe, a okružuju je Srnetica, Grmeč, Oštrelj, Osječenica, Lunjevača i Crna gora.
Njene zapadne strane spuštaju se u Petrovačko polje, dok je s južne ulaz u kotlinu gdje se nalazi grad Drvar.
Prostire se na površini od oko 43 kilometra, te je premrežena brojnim planinarskim stazama koje su provedene još davnih sedamdesetih godina prošlog vijeka. Najčešće se koriste one koje vode iz podnožja do Velike Klekovače (1.961 m), najvišeg njenog vrha, ili do Male Klekovače (1.761), a postoji i kružna staza koja preko planinskog grebena spaja ova dva najviša visa.
Ova ljepoticu posebno krasi neobična morfologija, tajnovita ruka prirode se zaigrala i potrudila da milionima godina oblikuje tvrdu krečnjačku stijenu čineći od nje nadnaravne oblike, koji oduzimaju dah svakom posjetiocu. Njene živopisne stijene, izvajane prirodnim silama, inspiracija su svim posjetiocima, a neke od najpoznatijih su stijena Mamut, nazvana tako jer neodoljivo liči na ovu praistorijsku životinju, ili Teksas, stijena koja vjerno odražava prizore kakvi se mogu doživjeti u sjevernoameričkim pustinjama. Penjanje uz ove stijene prava je atrakcija za sve one koji su željni adrenalinskih izazova, ali iziskuje poseban oprez, jer svaki pogrešan korak može biti opasan. Zimi planina krije tajne opasnosti kao što su odroni, snježne lavine te kraške vrtače, jame i udubljenja često zamaskirana snijegom i ledom.
Klekovača je siromašna izvorima vode, a u njenim nižim predjelima prostiru se guste jelove i bukove šume. Nedaleko od vrha Velika Klekovača nalazi se Lomska prašuma, koja zauzima površinu od 300 hektara, a čini je zajednica bukve, jele i smrče. Viši predjeli planine su ogoljeni i bez šuma, a na krečnjačkom kamenu uspijeva jedino kleka, patuljasta crnogorična kultura po kojoj je planina dobila ime.
Zanimljivo je kako se od bobica kleke proizvodi čuvena rakija klekovača, po kojoj je naročito poznat drvarski kraj, a na glasu je po ljekovitim svojstvima. Prostrane planinske livade i visoravni pravo su botaničko carstvo i na njima rastu najrazličitije vrste biljaka, među kojima i runolist, simbol planinara širom svijeta, cvijet dosta rijedak u našem podneblju jer ga godinama beru i uništavaju nesavjesni pojedinci. Mještani ga u ovim krajevima zovu i šterma, po zvjezdicama koje su nekada označavale činove u bivšoj austrougarskoj vojsci.
Šume ove planine su bogate raznovrsnom divljači te su stanište divljih svinja, srna, medvjeda, vukova, tetrijeba i drugih životinja, a dio planine je lovni rezervat. U prošlosti je bilo zabranjeno planinariti na Veliku Klekovaču, jer su se tamo nalazili vojni objekti Jugoslovenske narodne armije, odnosno radio-relejni centar, koji je pokrivao veći dio Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali su tokom rata objekti razrušeni i devastirani. Podzemnim dijelovima kompleksa moguće se kretati, pa se oni hrabriji često upuste u avanturu i istraživanje mračnih prostorija koje su povezane lavirintima hodnika koji se pružaju desetinama metara ispod zemlje. Klekovača je jedna od onih čarobnih planina čiji zov kad osjetite, uvijek joj se kasnije vraćate.
KOMENTARI