Na visokim i strmim stijenama uz lijevu obalu rijeke Sane smješten je Stari grad Ključ koji predstavlja neprocjenjivo kulturno blago srednjovjekovne bosanske baštine.
Ključka tvrđava smještena je na uzduženoj kosi na visokim stijenama koje dominiraju nad dolinom rijeke Sane i ključkom okolinom. Ranije je tu bio položaj omanjeg antičkog (rimskog) utvrđenja. Kompleks tvrđave sastoji se od tri dijela spojena zidinama: Grad sa podgrađem, Tabor i Ljubica (Lubica). Najstarije jezgro je Grad sa podgrađem, koji je sa prilazne sjeverne strane zaštićen visokim bedemom. Tabori su po današnjem izgledu dograđeni u osmansko doba. Ljubica je isturena kula koja je podignuta kao bočna zaštita jezgra tvrđave (Grada).
Ključka tvrđava je središte župe Banica. Tvrđava je kontrolisala promet dolinom Sane koja je povezivala Pounje sa dolinama Plive i Vrbasa. Prvi spomen tvrđave vezan je za njegove vlasnike Hrvatiniće 1322. godine. Tvrđava je pripadala Vukoslavu Hrvatiniću pa njegovom sinu Vlatku Vukoslaviću.
Vlatko je 1364. tvrđavu ustupio ugarskom vladaru Ludoviku Anžujskom u zamjenu za posjede u Ugarskoj. Poslije smrti Ludovika 1382, Ključ je ponovo u vlasti Hrvatinića, tada Hrvoja Vukčića Hrvatinića, glavnog predstavnika tog roda. Poslije je Ključ pripao unucima Hrvojevog brata župana Dragiše Vukčića.
Ključ je tvrđava u kojoj je bio prije zarobljavanja smješten posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević 1463. godine. [3] Slika Ključa očuvana je na graviri u putopisu Benedikta Kuripešića iz 1530. godine.
Od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Graditeljska cjelina – Stari grad Ključ u Ključu proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 12. maja 2003. godine.
KOMENTARI