instant fap

Ko Bošnjacima podmeće Radončića?

Ponovno su, 12. septembra 2012, predsjednici sedam vodećih političkih stranaka zastupljenih u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine: SDPBiH, SNSD, SDA, SBBBiH, SDS, HDZBiH i HDZ 1990 održali neuspješan sastanak sa visokim dužnosnicima EU pod predsjedavanjem generalnog direktora Direkcije za proširenje EU Stefana Sannina.

Lideri političkih stranaka ponovno nisu postigli politički dogovor u vezi s implementacijom presude Sejdić – Finci, koji predviđa izmjenu Ustava u tom pogledu, odnosno nisu ponudili rješenje za implementaciju presude Evropskog suda za ljudstva prava u slučaju Sejdić – Finci protiv Bosne i Hercegovine.

Lutka i Bos

Dok se održavao još jedan neuspješni sastanak vodećih političkih lidera, istovremeno je u Sarajevu održavana međunarodna konferencija ministara sigurnosti, odnosno unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Turske o temi Sigurnost Balkana, tehnologija i  obrazovanje – Izazovi u svijetu kibernetičke infrastrukture.

Nijedan od navedenih istovremeno održanih događaja nije imao toliku pozornost kao dvije policijske operacije kodnih imena Lutka i Bos, koje su provodili Tužilaštvo BiH, Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u suradnji sa drugim policijskim strukturama iz BiH i policijama iz susjednih država. Uhapšeno je preko 25 osoba, koje se dovode u vezu sa međunarodnim organiziranim kriminalom i nerazjašnjenim ubojstvima. Prema procjenama analitičara, radi se o najvećoj policijskoj akciji od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Počinjeni kriminal u Bosni i Hercegovini ima svoju pozadinu. Činjenica je da je BiH izašla iz teškog rata u kojem su kriminalci pokazali najveći stupanj „multietničnosti”, jer su i u najtežem periodu rata imali redovitu suradnju. Kriminala tolikog opsega i intenziteta sasvim sigurno ne bi bilo bez podrške i sudjelovanja političkih struktura, pojedinaca u strukturama policije, tužilaštva, obavještajne službe i drugih dijelova represivnog aparata. Zabrinjavajuća je činjenica da su od sedam političkih lidera (tzv. sedmorka) njih četvorica kandidati za američku „crnu listu”, samo jedan od sedam političkih lidera nije surađivao sa nekadašnjom komunističkom tajnom službom (UDBA).

Analitičari upozoravaju na to da je za ozbiljnu borbu protiv organiziranog kriminala i razrješavanje neriješenih ubojstava potrebno započeti procesuiranje pojedinih lidera iz tzv. sedmorke, koji su „kumovi”, odnosno pokrovitelji mnogobrojnog kriminala u Bosni i Hercegovini. Kada započne procesuiranje političkih lidera, to će biti jasan znak da je BiH krenula u ozbiljni obračun sa organiziranim kriminalom.

Politički lideri u BiH se prikazuju javnosti kao „profesionalni nacionalisti”, dok u osnovi funkcioniraju kao „kumovi” i pokrovitelji različitih oblika kriminala i imaju visok stupanj međusobne suradnje, iako se za potrebe javnosti i svojih glasača naročito u predizbornom periodu žestoko konfrontiraju. To je samo prividna predstava za javnost.

Novi bošnjački vođa?

Bosna i Hercegovina se od proteklih parlamentarnih izbora 2010. godine stalno nalazi u dubokoj isproduciranoj političkoj krizi. Za krizu se mogu i optužuju pojedini politički lideri, koji za svoje potrebe i za svoj/tuđi račun svjesno produciraju političku krizu. Međutim, iza izazvane političke krize skrivaju se mnogobrojni interesi. Jedan od njih je i pokušaj instaliranja novog bošnjačkog vođe. Taj projekt je započeo kroz proces osnivanja Saveza za bolju budućnost BiH i preko te nove političke stranke pokušaj instaliranja Fahrudina Radončića za novog bošnjačkog vođu uz pomoć (para)obavještajnih krugova iz Beograda i nekih drugih centara. Cilj instaliranja novog bošnjačkog vođe je omogućavanje konačne disolucije države Bosne i Hercegovine, jer je poznato da bez sudjelovanja bošnjačkih političkih vođa ta disolucija nije izvodljiva. Većini članova SBBBiH ta činjenica nije bila poznata prilikom osnivanja te političke stranke, tako je članstvo na izvjestan način zloupotrijebljeno za ostvarivanje tih ciljeva.

Bosna i Hercegovina ima tradiciju instaliranja vođa, koji dolaze izvan Bosne i Hercegovine i koji čak i ne pripadaju narodu kojem su vođe. Tako je 1990. godine za vođu bosanskih Srba instaliran Radovan Karadžić iz Crne Gore. Historija se ovoga puta ponavlja kroz pokušaj instaliranja novog bošnjačkog vođe Fahrudina Radončića, koji je također iz Crne Gore. Pojedinci poput Radončića, prema klišeju u regiji, u politiku ulaze iz razloga da bi sačuvali svoju imovinu stečenu na različite načine i/ili da bi izbjegli sudsko procesuiranje.

Zbog toga na bošnjačkoj političkoj sceni Radončić pokušava diskreditirati i eliminirati svakog političara koji mu smeta na tom putu, koji predstavlja smetnju realizaciji tog plana, izuzev Zlatka Lagumdžije, koji je na čelu multietničkog SDP-a i po svom habitusu teško može biti bošnjački vođa.

Inicijativa SBB-a BiH za provođenjem lustracije predstavlja još jedan pokušaj „čišćenja” i moraliziranja pojedinaca iz te stranke, a ponajviše njihovog lidera Radončića. Za svaki pokušaj lustracije je već kasno, jer poslije više od 20 godina od uvođenja višestranačkog sistema lustracija bi se mogla jedino iskoristiti za međusobne obračune, diskreditiranje i lažno optuživanje sadašnjih učesnika u političkom procesu.

Analitičari upozoravaju na to da bi u aktualnim okolnostima u Bosni i Hercegovini bilo potrebno izvesti ekonomsku lustraciju, koja bi utvrdila kako su enormnu imovinu stekli pojedinci, a među njima i vodeći političari tzv. sedmorke. Takva lustracija bi imala smisla, jer bi se utvrdio način stjecanja imovine. To bi sasvim sigurno dovelo do samog vrha nosioca i počinitelja organiziranog kriminala. Istražne i sigurnosne agencije vodećih svjetskih država imaju podatke o imovini i drugim aktivnostima političkih lidera, a koje se odnose na stečene nekretnine, sudjelovanje u trgovini narkoticima, pranju novca, trgovini ljudima, čak i sudjelovanju u ubojstvima.

Lustracija nije moguća sve dok politički lideri imaju dominantan utjecaj na tužilaštva, policiju, sudove, (para)obavještajne službe i različite policijske strukture. Tome svjedoči i politički dogovor Milorada Dodika i Zlatka Lagumdžije u vezi tužilaštava pomoću kojeg je izbjegnuto njihovo dalje  procesuiranje.

Priznanje Kosova

Iz WikiLeaksovih depeša javnost je bila upoznata, da se pojedini srpski političari iz entiteta Republika Srpska (BiH) nisu protivili proglašenju kosovske nezavisnosti. U situaciji kada su primorani spašavati sami sebe spremni su priznati i nezavisnost Republike Kosovo. Najupečatljiviji primjer takvog srpskog političara je aktualni predsjednik entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini Milorad Dodik, koji je ponovno visokim međunarodnim predstavnicima poslao jasan signal, da je kooperativan i da ukoliko ne bude mogao pronaći drugačije rješenje za svoj politički opstanak, spreman je priznati čak i nezavisnost Republike Kosovo. U tome bi mu, uz svesrdnu pomoć, priskočili njegovi partneri iz tzv. četvorke Dragan Čović (HDZBiH), Lagumdžija i Radončić. Četvorka Dodik, Čović, Lagumdžija i Radončić spašavaju vlastitu kožu i spremni su zajednički priznati nezavisnost Kosova i tako solidarno podijeliti odgovornost sa Dodikom. U tom slučaju Dodik bi politički žrtvovao člana Predsjedništva BiH Nebojšu Radmanovića, jer se proces priznanja odvija preko Predsjedništva BiH. WikiLeaksove depeše upućuju na to da je to Dodik spreman učiniti, a to su nam potvrdili i visoki međunarodni predstavnici koji se bave BiH.

Međunarodni institut IFIMES smatra da će agencije za istrage i sigurnost vodećih država u svijetu morati istrage, prije svega usmjeriti prema nosiocima i pokroviteljima organiziranog kriminala i korupcije, među kojima su i neki od lidera sedam vodećih parlamentarnih stranaka u BiH. Ukoliko na takav način ne budu usmjerene istrage, bavit ćemo se samo posljedicama, a ne i uzročnicima i zaštitnicima počinjenog kriminala.

KOMENTARI