Nakon izbora 2022. godine nametnuta je vlast u Federaciji, a mnogi su slavili vjerujući da su dobili građansku državu. Ko bi povjerovao u to? Ko to u tim političkim odnosima i igrama ne bi vidio SNSD i HDZ, Dodika i Čovića. To je trideset godina obično pitanje zdravog razuma. Matematički je dva veće od jednog.
Projekt “od ponedjeljka građansko” nije uspio.
Građane su iza prvog ćoška dočekali Čović i Dodik, sa srpskim i hrvatskim velikodržavnim interesima i ciljevima. I građani su odlučili da uime dolaska i ostanka na vlasti budu tolerantni prema politikama Dodika i Čovića. Tako su i pristali da uskoče u vlast sramotnom suspenzijom Ustava Federacije provedenom od visokog predstavnika Christiana Schmidta na jedan dan.
Nije pomoglo što su građani Nermina Nikšića suspendirali na izborima pa nije prošao ni izborni prag, ali on je “građanskim putem” dogurao do premijera Federacije.
Najvažnije pitanje za vlast “trojke” i one koji su od njih očekivali promjene jeste zašto su pristali na suspenziju Ustava na 24 sata?
Za šaku vlasti oni su time ponizili vlastitu državu. To je postupak koji će nadalje godinama stvarati i rađati probleme za makar-kakvu funkcionalnost ove države. Tu nema povratka. Kao što nema povratka od onih užasavajućih i rasističkih Schmidtovih izmjena Ustava Federacije isključivo protiv bošnjačkog naroda i patriota kojima je Bosna i Hercegovina, kao i Bošnjacima, jedina domovina i pitanje opstanka.
Stalno treba ponavljati: da bi se napravilo građansko društvo potrebne su najmanje tri-četiri generacije mira da bi se obnovila nada u bolji život i vjera da će pobijediti ljudska prava i slobode. I to bi važilo ako bi nas ostavili na miru srpsko-hrvatski velikodržavni projektanti.
U međuvremenu je “trojka” postala popularna koliko i Schmidt koji ih je doveo u vlast.
*
Kad su u Zenici uoči samog rata počeli protesti zbog lošeg socijalnog stanja, otišao je da ih umiri Muhamed Čengić, tada potpredsjednik Vlade RBiH. U pratnji su mu bili ljudi iz Službe državne bezbjednosti. Tek što je počeo govoriti o socijali, gomila ga je galamom i prijetnjama ušutkala. Čengić je onda stvari prebacio na drugi teren: “Ukinut ću i raspustiti državnu bezbjednost.” Prisutni iz službe značajno su se pogledali.
Danas slušamo ozbiljne optužbe ministra Elmedina Konakovića: “Postoje snage u Bosni i Hercegovini koje rade po nalogu BIA-e i Srbije, ovih dana analiziramo ko je špijun.”
Otkrili mu u Beogradu ko radi za njih? Nešto je zaboravio. Svi njegovi ambasadori iz RS-a sarađuju – zna se s kim. Šta je dosad Konaković poduzeo protiv njih? Ništa? Nije pokrenuo ni disciplinski postupak protiv njih zbog nečuvenih javnih istupa i kompromitiranja države koju predstavljaju. Sjetimo se slučaja Vujić, ambasadora koji je vlastitu državu optužio da je teroristička.
Ključno je pitanje odakle našem Eliotu Nesu informacije o navodnim špijunima među Bošnjacima.
Vjerovatno će mu neke podvale uručiti iz Beograda i Zagreba. KOS i SIS bi time dobili svog glasnogovornika. Uostalom, Beogradu i Zagrebu ponajviše je stalo da se ovdje gložimo, dok to oni gledaju i sprdaju se s nama. Poznati su njihovi vicevi o glupom Muji i naivnom Sulji.
*
Sjetimo se onog pisma američkog sekretara Anthonyja Blinkena našem MVP-u Elmendinu Konakoviću o južnoj gasnoj interkonekciji u januaru 2024. godine:
“…Stalna kašnjenja u ovom kritičnom projektu prijete njegovoj realizaciji. Pozivamo Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine da donese zakon o Južnoj interkonekciji, koji je izrađen uz konsultacije s međunarodnim stručnjacima i predstavlja ključni korak prema izdavanju dozvola, finansiranju i izgradnji plinovoda. BH-Gas, operator prijenosnog sistema u Federaciji, mora implementirati ovaj projekat kako bi osigurao energetsku sigurnost koja je prijeko potrebna Federaciji Bosne i Hercegovine”, napisao je Blinken i nastavio: “S obzirom na to da je ovaj projekt u jasnom interesu vaše zemlje i regije, ohrabrujem vas i druge u vašoj vladi da izvršite pritisak na čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića da prekine svoju opstrukciju u vezi s ovim. Čovićevi zahtjevi za formiranjem novog operatora prijenosnog sistema u Federaciji su dupli, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt. Ovako očigledna korupcija i samodilanje mogli bi ugroziti put Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.”
Isto je pismo spremio i MVP-u Hrvatske Gordanu Grliću Radmanu da izvrši pritisak na predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Time je Hrvatska otvoreno uvučena u strateške igre vezane za mreže plinovoda. Sjedinjene Američke Države nastoje okončati ovisnost Bosne i Hercegovine o ruskom plinu, dok Čović nastoji da nadležnost za taj posao bude u Mostaru. Nije, dakle, pismo poslao ni Čoviću ni Borjani Krišto, šefici Vijeća ministara, nego Konakoviću i Grlić Radmanu. Mjesecima poslije ušutjeli su se i Ameri. Ni riječi o “korupciji, samodilanju gasa i pritisku na Čovića”. Zašto MVP Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković drži konferencije za medije o svemu i svačemu, a mi još čekamo na njegovo obraćanje o tome šta je urađeno oko južne interkonekcije?
Zašto konferencija Konakovića o kartelu Tito, o špijunima, a ne o južnoj gasnoj interkonekciji?
Je li dogovoreno da gasna cijev bude pod kontrolom u Hercegovini i da krene nesagledivo privatno bogaćenje na račun Sarajeva i dijela Bosne i Hercegovine u kojem su Bošnjaci većina? Kao devedesetih kad se odvijala najgora pljačka opkoljenog naroda.
*
Damir Arnaut, ambasador Bosne i Hercegovine u Njemačkoj, brani Denisa Bećirovića, koji mu je dao poziciju u diplomatiji. Ambasador Arnaut, bivši državni poslanik, reagirao je na istupe člana Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Marinka Čavare, vezano za Prijedlog Zakona o državnoj imovini koji je usvojilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Arnaut se pozvao na odluku Ustavnog suda BiH u predmetu U-9/00 – Zakon o državnoj graničnoj službi – kao potvrdu da Predsjedništvo BiH jeste nadležno da predlaže zakone Parlamentarnoj skupštini BiH. Ali, Arnaut nije u pravu.
Bećirović i Željko Komšić predložili su Zakon o državnoj imovini, a nisu ga usaglasili sa Željkom Cvijanović koja je bila protiv, tako da zbog očekivanog veta u Narodnoj skupštini RS-a nema šanse ni da dođe u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.
I formalno su Čavara i Cvijanovićka u pravu jer je Poslovnikom o radu predviđeno da je Predsjedništvo ovlašteni predlagač zakona iz “svoje nadležnosti”. Naprimjer, Predsjedništvo je moglo predložiti Zakon o vanjskim poslovima, Zakon o odbrani itd. u skladu sa svojim nadležnostima. Zakon o državnoj imovini nije u nadležnosti Predsjedništva, kao što nije bio ni Zakon o gasu, pa se neće ni razmatrati u Parlamentu Bosne i Hercegovine.
*
Konaković i družina razriješili su direktora Granične policije Zorana Galića na njegov lični zahtjev za penzioniranjem. Zaključak Vijeća ministara da mu se ne odobrava otpremnina ne može derogirati zakonsko pravo, tako da će Galić ostvariti i to svoje pravo običnom tužbom preko advokata. Zato je Konakovićeva priča da je Vijeće ministara zabranilo Galiću otpremninu smiješna. Vijeće ministara, u kojem sjede ministri Helez i Konaković, omogućilo je Galiću da dobije mogućnost umirovljenja i sve privilegije koje uz to idu. Uzalud Galić ima crvenu potjernicu Interpola, on je bijegom u Evropsku uniju (pardon, Hrvatsku) sebe osigurao.
Sabina Ćudić inicirala je smjenu koju je Parlament podržao uz protivljenje HDZ-a. Ali je Vijeće ministara sve uradilo prema željama HDZ-a, tako da je Galića država nagradila za korupciju. Dakle, Parlament je poslao prijedlog o smjeni Galića, ali je ponižavajuće odbijen u Vijeću ministara. Bilo je to nikad do sada viđeno najstrašnije pljuvanje po ovoj instituciji.
Ali nemojmo zaboraviti – ministar Konaković najavio je da će javno čitati presudu Fadilu Novaliću. Onu koja je već objavljena. I to dok čovjek leži na robiji. Njega kao ministra spoljnih poslova ne interesira crvena potjernica Interpola za Galićem.
*
Izgleda da dobar dio naroda nije svjestan da je presudno važno kakvu ćemo državu, ako to ikada bude, “odvesti” u Evropu. Sve što se ovdje dogovori to će sutra važiti u Evropskoj uniji. Ako dopustimo invalidnu državu, bit će to neizlječiva invalidnost. Ako uđemo s tri entiteta, ostat ćemo na tri entiteta. Ako time bošnjački narod bude zatvoren na ovom dijelu od Mostara do Tuzle, i odvojen od Bihaćke krajine, tako će nam biti i u Evropskoj uniji.
Ako uđemo s etničkim podjelama, bit ćemo u Evropskoj uniji s betoniranom etnički podijeljenom državom. Time bi trebalo zaboraviti na hiljadugodišnju Bosnu i Hercegovinu, za koju su se dali toliki životi. Uđemo li s obespravljenim narodom, bit ćemo obespravljeni. I to uz svoj pristanak i uz svoje potpise.
Ako bude ikako moglo da se razvale institucije države i funkcije prebace na entitete, to će definitivno biti kraj Bosne i Hercegovine. Sve ovo što se sada događa dio je te igre. Čovićev HDZ i onaj Plenkovićev bajagi nas vode u Evropsku uniju, ali s ucjenama. Bit će kako mi kažemo, a oni traže treći entitet. Čović ga spominje na tajnim sastancima. Pričaju bajke pred evropskim liderima, a u suštini žele samo svoj velikodržavni projekat. U Evropskoj uniji tom bi projektu bilo pridodato hrvatsko cvijeće.
Ali reći će nam, u Evropskoj uniji svi će imati svoja individualna prava. Možeš misliti kakva.
Vidimo da na to nasjeda “trojka”. Nasjeda ili svjesno ide u razaranje države. Ako je glupost, posljedice će biti gore i od zle namjere. Glupost privlači mnoge, pa će sve biti obavljeno s daleko manje problema od onih koje bi izazvala prepoznata zla namjera.
*
Burek je turski proizvod donesen na Balkan. Ime dolazi od turske riječi bur – savijati.
Bosanski burek davno je morao biti brendiran, a to nije učinjeno.
Ali, najžešći branitelji bureka žive u Bosni i Hercegovini.
Ako neko kaže “burek sa sirom” ili “s krompirom”, branitelji bureka dižu revoluciju, pobunu. Svakodnevno se može pročitati mišljenje burek-ratnika koji upozoravaju da je burek pita s mesom.
Uvijek se sjetim onih crnogorskih fudbalskih navijača u meču protiv reprezentacije Bosne i Hercegovine, koji sa druge tribine deklamiraju: “Burek sa sirom, burek sa sirom!” Danas to djeluje pomalo tragikomično.
Negiranje bosanskog jezika, negiranje nacionalnog identiteta. Tek malo protesta.
Nikšić u pola mandata u tišini zadužuje djecu, a do kraja funkcije, nastavi li ovako, zadužit će i unuke.
Sjetimo se mizernih protesta pred OHR-om. Sjetimo se Schmidtovog brutalnog i drskog ukidanja Ustava Federacije na 24 sata. Ništa se nije dogodilo, samo je sve ispraćeno šutnjom.
Sjetimo se, na dan izbora, rasističkih Schmidtovih izmjena Ustava. Samo mlaki protesti nekoliko hiljada svjesnih patriota.
Ali kada bi se, kojim slučajem, Schmidt ili neko iz OHR-a usudio reći “burek sa sirom”, vjerovatno bi se pred OHR-om dogodili bijesni masovni protesti.
*
Pričam s čovjekom koji je na Zapadu stekao sve. Ondje je živio u udobnosti i sigurnosti. Razbolio se i sad misli na kraj. Pitam ga gdje ćeš da te sahrane… U čudu me pogledao: “Pa u mom kraju, u mojoj Bosni i Hercegovini”. Razmišljam o količini tragedije koja nas je pogodila.
Ne možeš preseliti šumu. Možeš neka stabla. Starija će se sasušiti i uvehnuti, a znaš da će opstati samo poneke mladice. Kad preseliš stablo, to je kao da ga ubiješ, jer se ubrzo osuši. Tako bi se mogao objasniti onaj strašni progon devedesetih oko 750 hiljada Bošnjaka i 200 hiljada Hrvata prognanih iz Bosne i Hercegovine. Prošlih desetljeća odlaze masovno Srbi iz RS-a.
Mnogi su Bošnjaci ubijeni u zločinima i genocidu. Njima je sve oteto u jednom trenu. Sve što bi živjeli i doživjeli. Što su imali i što su mogli imati.
Onima kojima nisu oteli živote oteli su sve drugo progonstvom u nepoznato. Ma kako to danas izgledalo lijepo, većina se želi sahraniti u svojoj domovini.
Ne možeš ljudima oteti zavičaje, gradove i sela, gdje su živjeli. Otmeš mu sve što mu je Bog Dragi namijenio.
Otmeš mu zemlju iz koje je niknuo. Otmeš mu škole i prve ljubavi, otmeš mu nadu i život u poznatom svijetu. Otmeš mu djetinjstvo i mladost. Starost koju mu je Bog namijenio. Otmeš mu sve i daš mu nostalgiju.
*
Nakon objave teksta povodom godišnjice smrti Alije Izetbegovića doživio sam ružne psovke na mrežama. Čak 21 godinu nakon njegove smrti on smeta.
Konačno, valjda je jasno: nikad nije bila riječ o Aliji Izetbegoviću ili Bakiru Izetbegoviću, uvijek je to bio udar na bošnjački narod.
Kad vidite suđenja generalima Armije RBiH, morate znati da se time pokopava odbrambena moć države. To vam govori da velikodržavni planovi naših komšija i susjeda nikad nisu prestali. Vidi se to i po njihovom masovnom naoružavanju.
Na sudovima u Bosni i Hercegovini pokušava se promijeniti karakter rata kako ga je označilo međunarodno pravosuđe: “Kao agresiju na Bosnu i Hercegovinu i pokušaj uništenja bošnjačkog naroda.”
Danas je to pokušaj da se sve svede na tri jednako odgovorne strane i otvori prostor za novo zlo.
Napadi na Aliju i Bakira strategija su koja vodi od posebnog ka općem. Riječ je o prastarim klasičnim političkim igrama: “Kriv je vođa, a narod će biti kažnjen i trpjeti posljedice.”
A naivni nasjedaju. Već trideset godina. I nije ih mali broj.
*
U toku je akcija kako Bošnjake privoljeti Beogradu i Zagrebu. Radman Grlićev selam Konakoviću govori o tome koliko Bošnjake tretiraju kao naivce, pa ih se može kupovati jeftino. Onako pubertetskim udvaranjima, lijepim riječima.
Sad se ide na mirno, tačnije na prefinjeno razdruživanje i podjelu. To se osjeti na svakom koraku. U Hrvatskoj su puni razumijevanja za Bosnu i Bošnjake, kao nikad do sada. Jednako su popustili u mržnji prema Bošnjacima i u Srbiji.
U istom su rangu i Vučićeve teme kad god ovih dana spomene Bošnjake.
Naivno je pomisliti da riječi i neki potezi govore o promjeni srpske i hrvatske politike prema Bosni i Hercegovinu. Trenutno te politike idu u očuvanje “trojke” na vlasti. To je očigledno.
Nikakve promjene u velikodržavnim ciljevima protiv Bosne i Hercegovine neće biti.
Sve ide blago i srdačno, istim putem, pa i akcije prema tim ciljevima.
Da su stvarne namjere Beograda i Zagreba drugačije od onoga što javno govore i čine može se vidjeti po ponašanju Dodika i Čovića, koji su njihove lutke na koncu.
Gledaj njih šta rade i govore i sve će ti biti jasno.
Kako Bošnjacima razvući pamet, stara je strategija dvaju velikodržavnih projektanata. Nekad se pamet razvlačila granatama po Velušićima. Sad su to stratezi promijenili u lagahno, nježno udvaranje i rastakanje pameti.
*
Više puta sam napisao i javno rekao: Bošnjaci su najusamljeniji narod u Evropi. Zato i cijene prijatelje koji su uz Bosnu i Hercegovinu. Prihvatamo prijateljsku ruku bez imalo sumnjičavosti.
Najveća je odgovornost Bošnjaka za očuvanje Bosne i Hercegovine, jer su najbrojniji i tiče se njihovog opstanka. Zato ih i pozivam i prozivam i izgleda kao da zanemarujem izuzetne patriote iz drugih naroda. Bošnjaci su najbrojniji i njihova odgovornost za sudbinu Bosne i Hercegovine je najveća.
Bošnjaci su se raspali na desetine stranaka i te su stranke postale cilj same sebi. Samo se gleda pobjeda jednog i drugog ideološkog bloka. Jedni su okrenuti Titovini, a uz njih su oni moderni – građanski, što je apsurdno samo po sebi. Na drugoj strani su nacionalni i identitetski blok.
Desetinu puta sam napisao i izgovorio: mi se moramo početi baviti sobom, jer se svi drugi bave nama.
Mi se moramo okrenuti sebi i u sebi naći snagu i odgovore na sva pitanja i izazove s kojima se kao država i društvo suočavamo.
Šta je ikada bilo bitno osim glasova koje dobiju probosanske stranke, kojima glasove uglavnom daje bošnjačka većina. Glupava priča o nacionalizmu nametnuta je izvana, od Beograda i Zagreba, a potpomognuta strancima. U isto vrijeme u Bosni i Hercegovini se posmatra i sumnjiči nacionalno samo kod Bošnjaka, dok ne postoji ništa osim nacionalnog u vlastima Beograda i Zagreba.
Samo nek’ nije SDA, a neka su na vlasti u Bosni i Hercegovini SNSD i HDZ bez ikakve ozbiljne opozicije. Neka je na vlasti u Srbiji SNS i u Hrvatskoj HDZ s potpuno nemoćnom opozicijom.
KOMENTARI