Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine je u proteklih devetnaest godina odigrala ukupno 172 utakmice. Selektori naše reprezentacije su u tom periodu koristili usluge čak 280 fudbalera. Mnogi od njih su odavno u zasluženoj mirovini poput igračkih legendiMeše Baždarevića, Mehe Kodre i drugih. Tu više nema niti Hasana Salihamidžića, Elvira Bolića i svih koji su svoju reputaciju stjecali kroz reprezentaciju.
Osam selektora je vodilo naše momke u tom periodu uz tri privremena selektora. Mada, bi se Husnija Arapović mogao svrstati u ovu kategoriju pošto je kao vršilac dužnosti vodio Zmajeve u čak devet susreta.
280 fudbalera nosilo dres reprezentacije
Već smo kazali da je 280 fudbalera nosilo dres fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Koliko su svi selektori lutali u odabiru fudbalera govori činjenica da je čak 180 njih za Zmajevenastupilo maksimalno pet puta. Tu je bilo mnogo prolaznika, slučajnih putnika kao i oni koji su preko dresa reprezentacije tražili inostrani angažman. Neki od njih su u tome i uspjeli. Neki nisu. Krenimo redom.
Umjesto Wagnera poziv za reprezentaciju dobio njegov brat Ricardo Baiano
Svega jedan nastup za reprezentaciju ubilježila su čak 94 fudbalera. Mnogi od njih su u državni tim došli poslije raznoraznih izostanaka kao i nekim čudnim putevima. Menadžerskim, svojstvenih ovim prostorima. Najpoznatiji od njih su Želimir Terkeš, Rusmir Burek, Miro Katić, Nikola Mikelini, Mehmedalija Čović, Josip Topić. Jusuf Dajić je slovio kao velika nada bh. fudbala, ali dalje od toga nije otišao. Nakon što je dvije sezone proveo u mađarskomSiofoku, trenutno je bez kluba.
Jedini Brazilac koji je igrao za našu reprezentaciju se također nalazi na ovom spisku. Ricardo Baiano je nakon jedne sjajne sezone za Široki dobio bh. pasoš i poziv za reprezentaciju. Poziv mu je bio potreban da napravi transfer u Rusiju, a više nikada nije obukao dres Zmajeva.Nijednom selektoru nije palo na pamet da pod reprezentativni grb pozove njegovog brata Wagnera Laga koji je deset godina jedan od najboljih fudbalera u domaćem prvenstvu.
Pozive su također dobivali Amel Mujčinović, Danijel Krivić, Asim Šehić, Ilija Prodanović, Ivan Božić, Sait Fazlagić kojih se samo članovi njihovih porodica i bolji poznavaoci domaćeg fudbala sjećaju.
Jedno od imena koje treba podcrtati za budućnost jeste ime Harisa Handžića. Nekadašnji napadač Sarajeva je samo jednom nastupio za našu reprezentaciju i to u susretu sa Azerbejdžanom u Zenici kada je većina tadašnjih standardnih igrača bojkotirala nastup, iskazujući svoje nezadovoljstvo radom Saveza. Hadžić je nakon igračkog sunovrata uspio spasiti svoju karijeru. Trenutno nastupa za rusku UFA-u gdje bilježi sjajne nastupe. Ovom momku su svega 24 godine i trebalo bi uistinu obratiti pažnju na njegove igre.
Petar Jelić nastupao za Zmajeve, a volio bi da nije
Cijela dva nastupa za reprezentaciju su skupila 34 fudbalera. Najpoznatije ime među ova 34 jeste Admir Smajić. Dugogodišnji veznjak beogradskog Partizana i kapiten švicarskog Basela je u poznim igračkim godinama dobio priliku da nastupa za svoju zemlju. Svega dva nastupa je premalo za renome kakav krasi ovog veznjaka.
Tu još vrijedi istaći Miru Klaića, prvog fudbalera iz lige tzv. Herceg Bosne koji je nastupio za našu selekciju. Bivši fudbaler Brotnja je 2000. godine nastupio u dvije prijateljske utakmice protiv Malte i Turske. S obzirom na to da je vrlo brzo pao u zaborav, stječe se dojam kako je njegov nastup bi potreban više iz političkih razloga negoli sportskih. Tu je i sin pokojnog predsjednika FSBiH Milana Jelića. Petar Jelić je svojevremeno nosio dres Modriče, a trenutno nastupa za beogradski Rad. Nedavno je izjavio kako žali što je ikada nastupio za Bosnu i Hercegovinu jer je tako izgubio mogućnost nastupa za Srbiju.
Još malo o anonimusima. Zehrudin Kavazović je ime koje “krasi” ovu rubriku, uz Adnana Kevrića, Elvedina Provalića, Milana Ozrena, zaboravljenog golmana Nihada Pejkovića te nekadašnju naduRođenih Amera Jugu.
Preko 20 nastupa ima 40 fudbalera
Gledajući brojeve nastupa, jasno se vidi da je naša reprezentacija dugo vremena služila kao prolazna stanica za dalji angažman. Tek je u posljednje vrijeme ta praksa smanjena, a bolji poznavaoci prilika tvrde da je situacija manje-više ista. Tokom proteklih devetnaest godina, samo četrdeset fudbalera je zabilježilo preko 20 nastupa. Premalo za jednu selekciju koja za sebe želi reći da je ozbiljna.
Posljednjih nekoliko godina se može reći da imamo standardni sastav. Još uvijek postoje lutanja s određenim igračima, ali manje nego ranije.Devet Zmajeva iz aktuelnog saziva ima preko 20 reprezentativnih nastupa. Ovaj jasno pokazuje da imamo veoma iskusnu i uigranu reprezentaciju, ali za kvalitetan rezultat još nešto nedostaje.
Kvalitetna rješenja s klupe su nephodna kako bi se djelomično rasteretili Džeko i ostali
Adekvatne alternative za početnih 11 ne postoje niti se u prošlosti trudilo napraviti široku klupu kako se izostanak Džeke, Ibiševića i ostalih ne bi osjetio. To smo vidjeli u Izraelu gdje je rezultatski debakl uslijedio nakon nekoliko nelogičnih poteza selektora koji ni danas nisu jasni.
Kvalitetna rješenja za većinu pozicija imamo. Miralem Pjanić, Edin Džeko i ostali su kada imaju svoj dan, u stanju dobiti svaku reprezentaciju na svijetu. To je pokazalo i Svjetsko prvenstvo gdje suZmajevi bili pravi hit. Ali, kada njima ne ide, onda je potrebno kvalitetno rješenje s klupe.
Našim selektorima je dosad klupa služila da je tek reda radi – popunjavaju.
Konačno je vrijeme da na njoj budu momci koji zaslužuju nositi dres Bosne i Hercegovine.
KOMENTARI