Davne 1998. u Unsko-sanskom kantonu ubijen je Petar Milanović. U njega je ispaljeno pet metaka. Na mjestu događaja pronađeno je pet čahura, ali pištolja nije bilo. Godinu i po nakon toga, naizgled bezazlena pucnjava u Travniku, otkrila je Milanovićevog ubicu.
Naime, vozač kamiona je tada ispalio nekoliko metaka u zrak tokom vožnje. Nedugo nakon toga zaustavila ga je policijska patrola i uzeli su mu pištolj i proslijedili ga na vještačenje u Odsjek za balistička i mehanoskopska vještačenja Federalne uprave policije. Vrsni vještaci su ubrzo analizirali oružje, te zahvaljujući zbirci prikupljenih čahura iz krivičnih djela, te uporednom analizom ustanovili da je Milanović ubijen upravo iz tog pištolja. Ubica Petra Milanovića bio je vozač kamiona.
Žal za Puljićem
Niti jedan ispaljeni metak, kada su u pitanju zaposlenici Odsjeka za balistička i mehanoskopska vještačenja Centra za forenziku FUP-a, nije nepoznanica. Tome svjedoči i veli broj pronađenih čahura koje se u ovom Odsjeku vode kao NN predmet. I oni će, prije ili kasnije, biti upareni i dovest će do rasvjetljavanja nekog od krivičnih dijela. Baš kao i u prethodnom slučaju.
Bruno Franjić, šef Odsjeka za balistička i mehanoskopska vještačenja Centra za forenziku, priča nam da iza njega i njegovih kolega stoji veliki broj slučajeva, a kada je u pitanju njihova stručnost, bez ikakvih problema se mogu svrstati rame uz rame sa najvećim stručnjacima u svijetu. Prava je rijetkost da, prilikom vještačenja oružja, municije ili mehanoskopskih vještačenja, ne nađu ono što zapravo i traže.
Uprkos ogromnom iskustvu i težini pojedinih slučajeva, Franjić ipak žali što neke od njih nije doveo do kraja. Slučaj je to sa ubistvom Vedrana Puljića, navijača FK Sarajevo, koji je ubijen 4. oktobra 2009. u Širokom Brijegu tokom nereda uoči utakmice između Sarajeva i Širokog Brijega.
-Tada smo na vještačenje dobili 44 veoma slična pištolja i 14 čahura. Čitavu noć smo radili, ali smo sve uspjeli raščlaniti i sve čahure identificirati. Međutim, dobili smo na vještačenje zrno koje je izvađeno iz Vedranove glave. Ono je bilo raspolovljeno i deformisano, i bilo je nemoguće precizirati iz kojeg je tačno pištolja ispaljen, od svih koje smo dobili, zbog činjenice da je ispaljen iz pištolja koji ima posebnu cijev i koja na zrnu ne ostavlja razlike između polja i žbeljova. Našu pretragu smo ipak uspjeli suziti na dvije vrste pištolja na osnovu nekih drugih karakteristika. Za tim slučajem žalim, i baš mi je krivo što to nismo mogli dovesti do kraja iako smo gotovo to uradili – priča nam Franjić.
Ekser u teni ubice
Iako ih neki tragovi na koje naiđu ne odvedu odmah do zločinca, prije ili poslije njihov trud se isplati i okrivljeni bude izveden pred lice pravde, i sve to zahvaljujući dokazima koje prikupe zajedno sa drugim kolegama.
To je slučaj bio i sa Admirom Karabegovićem, ubicom Amine Šabanagić koja je mučki ubijena u Sanskom Mostu 2004. godine.
Kako nam je ispričao Ismir Silajdžić, jedan od vještaka na ovom Odsjeku, na mjestu ubistva Šabanagićeve pronađen je otisak stopala koji je, kako se pretpostavljao, pripadao ubici. Trag je odmah bio pored tijela mrtve djevojke. Vještaci su napravili otisak i pri tome postigli idealnu težinu potencijalnog ubice, a sve kako bi otisak bio vjerodostojan.
-Otisak stopala koji su izuzeli vještaci balističari pokazao je kako je u teni ubice bio ekser. Nakon što je otvorena mogućnost da je Šabanagićevu ubio Karabegović, pristupilo se pretresu kuće koju je koristio. Između ostalog pretresen je i podrum njegove tetke u kojem se tena nalazila. I baš kao što je i otisak sa mjesta ubistva pokazao, u teni je bio ekser – priča nam Silajdžić.
Upravo ovaj trag bio je jedan od ključnih dokaza kojim je potvrđeno da je Karabegović bio na mjestu ubistva u trenutku smrti Šabanagićeve, te da ju je on i silovao pa zadavio.
Inače, silovanje i ubistvo Amine Šabanagić bilo je nerasvijetljeno devet godina. Uprkos činjenici da istraga u ovom slučaju nije jenjavala, te da je saslušano 1500 osoba, do ubice je devet godina kasnije doveo njegov biološki trag koji je izuzet tokom uviđaja neposredno nakon ubistva.
Šabanagićeva je 19. maja 2004. godine radila drugu smjenu na recepciji hotela Sanus, u kojem je bila zaposlena nekoliko mjeseci. Svjedoci su je vidjeli da hotel napušta nešto iza 22 sata i prelazi trg. Policija ju je pronašla sutra ujutro, nekoliko stotina metara od kuće u kojoj je stanovala, nedaleko od gradskog groblja Greda, zadavljenu u plitkom potoku.
Slučaj Zvornik
Nerijetko se dešava i da upravo balističari bivaju ti koji raskrinkavaju one koji lažno prijave krivično djelo. Upravo je to bio slučaj u Tuzli kada je teško ranjeni muškarac prijavio da je na njega pucano. Istragom koja je provođena i vještačenjima na kojima je radio Franjić koja su podrazumijevala i viziranje pravaca pucanja, ali i vještačenja tragova na odjeći, pokazala su kako je žrtva sama na sebe pucala.
Naime, on je na svoje rame prislonio pištolj sa namjerom da ispali jedan metak, ali je previdio kako pištolj iz kojeg puca ima opciju i rafalne paljbe, te se tako ranio više puta, a u otklonu pištolja od sebe ispalio je više metaka. Upravo je viziranje putanja metaka uz pomoć lasera pokazalo ove rezultate. Na koncu on je prijavljen i osuđen za lažno prijavljivanje krivičnog djela.
Vještaci ovoga odsjeka vještačili su i oružje i tragove pronađene nakon terorističkog napada koji se dogodio u Zvorniku kada je u policijsku stanicu upao Nerdin Ibrić te ubio jednog i ranio dvojicu policajaca, a zatim je u razmjeni vatre s policajcima ubijen. Ali, o ovom slučaju vještacima još nije dozvoljeno govoriti s obzirom da je istraga u ovom slučaju još uvijek u toku.
Vještačili pištolj Pere Gudelja
Vještačili su i balističari ovoga Centra i pištolj iz kojeg je Pero Gudelj pokušao da izvrši samoubistvo. Iako se odmah posumnjalo da je Gudelj sam sebi želio prekratiti život tek je nalaz ovih vještaka potvrdio da je upravo on pucao iz svog pištolja.
Potvrdio je to i nalaz parafinske rukavice koja je izuzeta od Gudelja i kojom je potvrđeno prisustvo barutnih čestica na rukama biznismena iz Viteza.
Gudelj je, inače, samoubistvo pokušao 10. augusta i to tako što je pucao sebi u glavu u mjestu Krčevine u blizini Viteza. Međutim, metak je otišao ukoso i Gudelj je preživio iako je bio u izuzetno teškom stanju.
Naserov pištolj
Zbrika oružja koje se može vidjeti u ovom Odsjeku za balistička vještačenja zaista je impresivna i to zbog toga što svako od njih ima svoju neku priču. Tako se tamo nalaze pištolj koji je izuzet nakon samoubistva, a poseban je po tome što je samoubica produžio cijev pištolja prije nego što je sebi prekratio život. U zbirci se nalazi i veoma poseban pištolj koji je oduzet Naseru Oriću i to nakon pretresa koji su zbog njegove povezivanosti sa kriminalnim miljeom obavljeni 2011. godine.
U svojoj zbirci su balističari sačuvali i pištolj iza kojeg stoji tragična ljubavna priča. Naime, madić iz Tuzle je tim pištoljem prekratio život sebi i svojoj dragoj, kao i njenom ocu zbog zabranjene ljubavi.
Kako nam je kazao Ismir Silajdžić, često forenzika kao zanimanje baš primamljivo zvuči, ali njihov posao manje atraktivnim čine teški slučajevi na kojima svakodnevno rade i sa kojima ne mogu da se na neki način ne suosjećaju. Međutim, sve su to ljudske sudbine.
(E. Fazlić/Foto: I. Šeblja/Faktor.ba)
KOMENTARI