instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

Koliko ste sretni u Njemačkoj?

Koliko ste sretni u Njemačkoj?

Problem masovnog iseljenja, jedan je od onih čije rješavanje predstavnicima vlasti nije prioritet. Želeći zemlju u kojoj se svako osjeća viđeno, podržano, voljeno; u kojoj se ideje čuju, a građanima pomaže da dostignu puni potencijal, mladi u sve većem broju odlaze iz Bosne i Hercegovine.

Amel Hadžić student je Fakulteta za sport u Sarajevu, trenira fudbal, živi sa roditeljima koji su zaposleni, plate su im redovne i solidne. Ima 21 godinu i radi na ostvarenju, trenutno najveće želje – da što prije ode iz Bosne i Hercegovine, piše N1.

– Želja mi je da odem u Njemačku. Što se tiče nedoumica i strahova, nisam ih imao, iskreno. Što se tiče mojih roditelja oni su me podržali, slažu se sa mojim mišljenjem, smatraju da je gore bolji život. U Bosni i Hercegovini postoji problem sistema. Nije uređeno. Tamo dobiješ onoliko koliko daš, što ovdje nije slučaj, rekao je on.

U ekonomiji 21. vijeka najveći resurs je onaj ljudski. Desetine hiljada ljudi odlaze godišnje, a mi ne znamo da li među njima imamo, pored radnika, jednog preduzetnika, potencijalnog osnivača kompanije koja bi u BiH zapošljavala 2.000 ili 3.000 ljudi i tako indirektno hranila pet do deset hiljada građana ove zemlje, kazao je ekonomista Admir Čavalić i naglasio da to što je u BiH svake godine, po ekonomskom proračunu, za tri odsto bolje – građanima, ništa ne znači:

“To je taman dovoljno da vi ne osjetite kao običan građanin efekte ekonomskog rasta i da se odlučite da odete van zemlje zato što nemate dovoljno biološkog vremena da iščekate 20, 30 godina.”

Dvadeset, 30 godina, ima dijete, najnespremnije da bude roditelj Bosne i Hercegovine; nije se ni naživjelo ni naputovalo, ali onaj najteži kofer, koji će vući sa kartom u jednom pravcu u drugoj ruci – polako zatvara.

– Djetetu u kući nije dovoljno samo da je sito i presvučeno. Ja sam dijete Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je moja majka. Meni kao djetetu nije dovoljno da me mama samo nahrani i da ja imam krov nad glavom. Ja bih sa mamom da se igram, da istražujem, da učim, da rastem, ilustrovala nam je riječima demograf Sanda Mešinović.

– Trenutno se u regionu, a i ovdje kod nas stvara plan B za mlade ljude da ostanu, plan A i dalje je da odu. Nije problematično za jednu zemlju što stanovništvo odlazi. Problem je što ne planira da se vrati, istaknuo je Aleksandar Čavić.

Šta dobiju oni koji odu? Da li tamo negdje, pored sigurnosti, uređenosti, novca pronađu i ono najvažnije?

– Ja sam pitao u mojoj Facebook grupi koliko ljudi je sretno koji su u Njemačkoj. Preko 90 posto ljudi su rekli – nismo sretni, imamo pare. Prestanite zveckati oružjem, to više nikog ne interesuje. Dajte nam minimalac, dajte nam socijalni sistem, zdravstveni sistem i dosta ljudi će se vratiti, rekao je youtuber Dino Klepo.

– Mladim ljudima više ne vrijedi ona famozna floskula – samo neka ne puca. Vi sada morate ponuditi jednoj mladoj osobi, jednoj visoko obrazovanoj osobi vrlo jasne uslove da ona vidi, da ima percepciju da će za pet, 10 godina značajno napredovati, ukoliko toga nema, ona će ići tamo gdje to mogu percipirati, dodao je demograf Amer Osmić.

Sanda Mešinović iskazala je svoje viđenje problema:

“Ako posmatrate BiH kao neku robu, jer suštinski ona i jeste proizvod svih nas koji u njoj živimo, istovremeno i proizvod državnog aparata, ja ću vama reći da BiH nije nimalo seksi, nimalo primamljiva, nimalo zavodljiva, ne daje nikakvu dodatnu vrijednost stanovništvu, nešto što čovjeku koji živi u njoj omogućava da se osjeća zadovoljeno, sigurno, da osjeća da neko brine o njemu. Ja podržavam apsolutno sve ljude koji žele da odu iz BiH, zato što onda BiH ima šansu da pod tim pritiskom doživi jednu vrstu katarze. Ljudi se mijenjaju i sistemi se mijenjaju u onom momentu kad nema rješenja, kad se čini da nema rješenja.”

Kada biste opisali BiH i sve što se u njoj dešava bio bi to jedan egoistični starac koji je lijepo obučen i lijepo miriše, ali suština mu je trula, kazala je Mešinović. Sve je manje onih što ostaju da čekaju katarzični preporod ove zemlje i koji odoše, sigurni i nepokolebani, sa osmijehom, šta god da su pod njeg’ sakrili.

KOMENTARI