instant fap

Kolumna:Vildana SELIMBEGOVIĆ “Država neboder”

Krajem prošle sedmice u Sarajevu je promovirana knjiga “Država neboder”, Asima Kambera. Knjiga, čiji je izdavač Kalem, zapravo je reagiranje autora na tekstove koji su o njemu izašli u Dnevnom avazu. Kamber je lokalni krajiški političar, član SDA u Skupštini Unsko-sanskog kantona, no u jednom je periodu bio stalna meta Dnevnog avaza koji je – istovremeno – odbijao da objavi sva Kamberova nastojanja da čitatelji čuju i drugu stranu. Tako je nastala knjiga čiji je tiraž od 3.000 komada – planuo.

Mora se priznati, knjiga obiluje onom vrstom pikanterija koje nisu mrske domaćoj  čitateljskoj publici. Jedna je od njih, recimo, posjeta Fahrudina Radončića – kao predsjednika stranke – zlatnoj dolini, kako svoj rodni kraj zove autor. Elem, dva su detalja fascinirala Kambera a, po njegovom svjedočenju, i dobar dio stanovnika njegovog užeg zavičaja. “Prvi je fascinirajući vozni park, nikad viđen u Sanskom Mostu, s kojim je Radončić posjetio našu zlatnu dolinu. Istrajno me podsjeća na sahrane iz američkih filmova sa konvojima crnih diskretno zatamnjenih vozila. U svakom slučaju, nikad veći broj skupocjenih vozila na jednom mjestu u našem gradu. Drugi je gastronomski: naime, na večeri u lokalnom restoranu, imitator egipatskih faraona, nakon nekoliko aperitiva, asketskom ozbiljnošću je zatražio kao predjelo juhu od kornjače. U malim sredinama, u kojima svaka posjeta iz metropole ima postjavnu tračarsku refleksiju, ova je činjenica osim humora, doslovno izazvala i svojevrsnu sablazan naše provincijalne javnosti. Odrastao je i on, poput većine nas, na epskoj sogan-dolmi, kvrguši (kljukuši), maslenici, puri, cicvari, bunguru, popari, potkriži, rešadiji, kadaifu, hurmicama, tufahiji… Međutim, on ima stalnu potrebu da se od nas razlikuje poljepšanom i retuširanom (nobl) slikom o sebi.”

Bila sam među promotorima Kamberove knjige. I poslije ću o nama: prvo o onima koji su to odbili biti. Slobodna Bosna je na dan promocije ustvrdila da je Kamber među prvima zamolio dr. Zlatka Lagumdžiju, kao ubjedljivo najdominantniju Avazovu žrtvu, da govori o svojem iskustvu s Radončićem. Nisam provjeravala ovaj podatak, naprosto zato što mi je sam Kamber, kada smo se sreli povodom knjige, priznao da je iznenađen koliko Avazovih žrtava živi u strahu od reprize onog što su preživjele. Pitao me zašto je tako. Ne znam, mada sam i sama razmišljala šta je, recimo, motiviralo Edhema Bičakčića da halali Radončiću žestoku kampanju koju je vodio protiv njega. U posljednje vrijeme i prečesto me ljudi pitaju kako se Lagumdžija mogao pomiriti s njim? Avaz je Lagumdžiju ravno 1.600 puta nazvao kriminalcem, pedantno je zabilježio Kamber u svojoj knjizi, mafijašom ga je nazvao više od pet stotina puta, a rugali su mu se na vrlo degutantan način više od 300 puta. Kamber pobraja i “Radončićeve naslovne tjeralice”: Lagumdžija, Alibabić i Avdić… uspostavljaju staljinističku strahovladu; Lagumdžija časne borce ARBiH izjednačavao sa četnicima; Lagumdžija je u ratu krao novac ARBiH, a u miru od studenata; (Lagumdžija) budžetski kradljivac i poznati pristalica policijske države; Lagumdžija bosansko oružje prodao Izraelu za ubijanje Palestinaca; Od Alijanse hairovala samo njegova (Lagumdžijina) supruga; Sedam godina nelegalnog zatvora zahvaljujući Lagumdžiji; Lagumdžija zna “mapu puta”… iz BiH prema Gvantanamu; Lagumdžija će u ime srpskih i hrvatskih interesa Bošnjake stjerati u geto; Lagumdžija, političar koji iza sebe ima sedam izbornih poraza; Lagumdžija koji iza sebe ima dugačke repove kriminala i korupcije; Lagumdžija, Lukašenko iz našeg sokaka; Lagumdžija se predstavio kao sluga iz Karađorđeva; Lagumdžija zaljubljen u bivšeg ministra SRJ Gorana Svilanovića i Beograd; Lagumdžija zabranio drugima da govore; Lagumdžija trebao preuzeti torbu s novcem…

Lagumdžija je od “ličnosti godine” (2000.) i Avazovog “Motora promjene za budućnost”, u deset godina, tvrdi Kamber, “osvojio preko 24 posto ukupnog liderskog negativiteta na stranicama ovog dnevnog lista. I po broju novinskih naslovnih tjeralica lider SDP-a ubjedljivo je na prvom mjestu”. On, također, analizira i ostale političare, odnosno Avazovu poziciju prema njima – Tihića, Silajdžića i Izetbegovića – te pedantno bilježi i imena dežurnih svjedoka, no zanimljivim se čini podatak da je u svega pet godina Kamber imenom i prezimenom evidentirao preko 4.000 pojedinaca koji su bili podvrgnuti Avazovim ostrašćenim kampanjama među kojima je tek nekolicina koji su dobili pravosnažne presude: Kamber vjeruje da je ta nekolicina, koja se mjeri u sitnim procentima, zapravo alibi za napade na preko 90 posto onih koji naprosto smetaju Avazu, odnosno njegovom vlasniku kojeg Kamber zove “Sicilijancem iz Gusinja”. Kamber je izračunao: po Radončiću, Lagumdžija je sam “pronevjerio i zloupotrijebio više od milijardu KM”, pri čemu napominje da su u kvantitativnu analizu i zbroj ušli samo autorski tekstovi Avaza od 2000. godine.

Kada smo razgovarali o promociji njegove knjige, rekla sam da želim govoriti o posljedicama koje je u bosanskohercegovačkom društvu proizveo Avaz i kojim se on također bavi u knjizi. Porazno je, najblaže rečeno, da uređeno društvo kakvo BiH želi biti ima novinu koja tolike godine eklatantno krši sve norme, propise i članove Kodeksa za štampu; sramotno je da taj isti Avaz sustavno odbija objaviti odluke Vijeća za štampu i naprosto je užasavajuće da novina čiji su uposlenici svojevremeno protestirali kada im je sud zabranio objavljivati neistine (također slučaj Lagumdžija) i dalje o(p)staje kao poželjan partner – bilo koje vrste. Kamber se, priznao mi je, nadao da ću govoriti o Avazovom specijalitetu: progonu žena. Između ostalog, zato što sam i sama jedna od njih. No, također mi je priznao da u riznici šovinističkih napada na žene – uprkos meni, koleginicama Dženani Karup – Druško, Duški Jurišić, Dunji Mijatović, Borki Rudić… koje smo prikupile zavidnu zbirku Avazovih epiteta – prvo mjesto, još uvijek, po žestini napada i brutalnošću izvedbi drži Amina Lagumdžija, supruga Zlatka Lagumdžije. Trebali ste, rekla sam Kamberu, onda se obratiti gospođi Lagumdžija. Možda ona zna odgovor na  temeljno pitanje zbog kojeg je nastala knjiga “Država neboder”: Kamber, naime, ističe da je njegov prevashodni motiv bio zaštititi porodicu.

No, da nisu samo porodice i biznisi meta, uvjerila sam se na samoj promociji, na kojoj smo se zapravo svi bavili svojim poslom; ja, kako rekoh novinarstvom i pravom druge strane, Amir Talić književnošću a prof. dr. Josip Baotić analizom knjige čiji je i recenzent.  U publici je bio i Živko Budimir, predsjednik Federacije, koji je – ne htijući trošiti vrijeme – rekao nekoliko dojmljivih rečenica. Ako smo se u godinama nakon Daytona morali boriti za slobodu kretanja, danas je više no jasno da se moramo boriti za slobodu mišljenja i izražavanja, kazao je Budimir te iskoristio priliku da upita sljedeće: “Šta, zapravo, znači kad Radončić kaže – Ja, kao Bošnjak…? Ne sporim pravo da se bilo ko osjeća pripadnikom konstitutivnih naroda, ali s obzirom na njegovo crnogorsko-albansko porijeklo, s obzirom na to da su ostale nedoumice i kada i kako je došao u našu zemlju, čak ne znamo ni koju stručnu spremu posjeduje, s obzirom na broj Bošnjaka koje tako sustavno napada, volio bih da mi neko kaže – šta to njegovo predstavljanje uistinu znači.” Niko od prisutnih nije imao vjerodostojan odgovor.

KOMENTARI