Na konstataciju da je korupcija ogroman, ako ne i najveći problem, da je rak-rana društva i najgora pošast, jedva da iko više i digne obrvu. Misle ljudi – i nažalost ispravno misle – da je to već uvriježen način života koji je gotovo nemoguće iskorijeniti.
Od sitnih mita poput davanja kafe, konjaka i koverti s novcem doktoru ili kakvom lokalnom službeniku, pa do korupcije na najvišim političkim i upravljačkim razinama gdje se vrti ogroman novac, zapravo se ništa novoga ne događa.
Na nižim razinama korupcija je podložna zavjetu šutnje, dok na višima istražni i sudski procesi uhvaćenim “krupnim ribama” traju u beskraj, pa javnost za njih gubi interes koji je bio izoštren kada su ove spektakularno hvatali i privodili.
Više od 85 posto građana Bugarske, Hrvatske, BiH, Cipra, Italije, Portugala i Španjolske smatra da je u njihovim zemljama korupcija ogroman problem. Upravo to ponajviše začuđuje – ne prisustvo korupcije, nego visoki postotak građana koji to prisustvo vide i smatraju ga lošim. A začuđuje jer često svjedočimo da su građani podjednako spremni uočiti korupciju kao golemi problem, ali i progledati kroz prste mnogima koji su u njoj uhvaćeni
KOMENTARI