Fakultetske diplome iz Cazina. Ćaskanje o receptima za kolače na komemoraciji. Zveket štikli na sarajevskoj kaldrmi.
Psovke prosvjetnih radnika po društvenim mrežama… Gdje to idemo? Da li ste se ikad zapitali šta znači imati diplomu, a šta biti akademski građanin?
U vremenu kada preuzimanje diplome znači uparađen odlazak na visokoškolsku ustanovu i bančenje u kafani da se „ozvaniči“ svečani čin postajanja akademskog građanina, zaboravili smo kakvu odgovornost nam to „dipl. nešto“ pored imena nameće.
Zaboravili smo da biti magistar ili doktor nauka ne znači kupiti diplomu u Ljusini ili Vitezu, otići u neki reality show i skidanjem rublja „pokazivati“ svoje znanje.
Zaboravili smo da odlazak u pozorište podrazumijeva određeni dress-code. Zaboravili smo da ulazak u esnaf nekog zanimanja znači postajanje tog zanimanja 24h dnevno, a ne samo onih 6-8, koliko je neophodno da bi se primila plaća.
Gdje je vaspitanje onim turistkinjama koje pokušavaju pokazati svoja naga ramena u Sikstinskoj kapeli? Gdje je stil onim starletama u pokušaju koje glume dive dok štiklicama zveckaju po sarajevskoj kaldrmi?
Gdje je diploma onim prosvjetnim radnicima čije postove po društvenim mrežama ne trebaju čitati mlađi od 18 godina niti obrazovaniji od jednog razreda osnovne škole?
Gdje je obraz svima nama ako možemo protraćiti po par sati svakog dana na Farme, Velikog brata i Parove, ali posljednju knjigu smo pročitali na zimskom raspustu u srednjoj školi? Gdje to idemo?
KOMENTARI