Od ranog proljeća top – čaršijska tema bila je IZBORI. Borba protiv aktualne vlasti (SDA) krenula je i puno ranije (u zimu 2011). Formirano udruženje, za jamda prema njima („Bolji Sanski Most“), a po uzoru na slična građanska udruženja u Sjevernoj Koreji, organizirala je svakodnevna dezinformiranja (laganja) u korist opozicije a protiv pozicije.
Laž je bila jedino sredstvo ovih grlatih facebook – opozicionara a što se više bližio izborni ciklus utjecaj ovih site – bukača više je koristio poziciji (SDA). Na vrijeme se SDP od njih distancirao a činjenica da su se Major i „Maratonci“ u predizborno vrijeme naslanjali na S za BiH, mogao bi biti razlogom izbornog kraha ove stranke koja je zabilježila najslabiji rezultat od svih dosadašnjih lokalnih izbora. Najčešća tema i dilema bila je oko kandidata za načelnika. I to SDA. Ni u samom članstvu SDA nisu znali ko će između Avdagića i Mahića dobiti podršku baze ali i Asima Kambera koji se u političkim kuloarima pominjao čovjekom odluke. Čaršijom su se širile priče o svađi i razlazu Kambera i Avdagića, o Kamberovom već donešenom izboru kandidata Mahića, o tome da su u SDA svi međusobno posvađani i podijeljeni, itd… itd…
Na kraju je Općinski odbor SDA presudio i tajnim glasanjem dao podršku Avdagiću za načelnika i Mahiću za nosioca liste. Neki su ponovo tvrdili, po diktatu „predatora“ na vlast iz sjene… Kako god bilo, SDA je dobro procijenila, jer je Avdagić povratio dio biračkog tijela na biračkim mjestima grada, a Mahić zadržao i ostvario snažan utjecaj u vangradskom području. Uz dobro odabrane kandidate za vijeće sa velikim utjecajem u Mjesnim zajednicama ova je stranka ušla spremno u izbore.
SDP, druga po snazi stranka u Sani u lokalne izbore je ušla opterećena rezultatom sa općih izbora 2010 kad se približila SDA. Ponavljanje rezultata sa prethodnih izbora značilo bi i definitivan odlazak SDA u opoziciju. Pogrešna politika SDP-a, sukob na kantonalnom nivou (dvostruko izglasavanje nepovjerenja kriminogenom i nesposobnom premijeru Lipovači), te katastrofalna politika Lagumdžije na višim nivoima, svakako se odrazila na slabiji rezultat ove partije u odnosu na opće izbore.
Međutim, u ovoj stranci nisu napravili ni najbolju procjenu kod izbora kandidata za načelnika i nosioca liste. Ekspanzija mladih i sposobnih i novih faca u SDA, u SDP-u i SBB-u je zamijenjena tiranijom staraca. Veliku je grešku SDP napravio ponovnim kandidiranjem Zikrije Džafića, koji je savršeno dobro poznat biračima. Ovaj profesor odnjegovanog garda ko iz kakve staretinarnice nije uspio dobiti glasove ni svih članova i birača SDP-a, a treće mjesto nakon prebrojanih glasova, najbolje svjedoči o grešci SDP-a. Kandidat za načelnika je lider kampanje i ako stranka napravi pravi izbor to joj se vrati i kod glasova za vijeće.
Upravo je kandidat SDA Avdagić povukao dio glasova za SDA, kao što je Džafić štetio SDP-u. Samo bi veća šteta bila za ovu stranku da je prihvatila kandidaturu Šemse Habibovića koji je sa suprugom u tri mjeseca promijenio tri stranke. Činjenica da je ovaj tašti disident SDP-a, iz razloga što nije podržan za načelničkog kandidata odmah promijenio stranku i završio na vijećničkoj listi SBB-a. A nemogućnost da na ovoj listi dobije dovoljan broj glasova da uđe u vijeće najbolje govori o dobroj procjeni u SDP-u, ali i umišljenosti Habibovića koji je zajedno sa Islamčevićima nas mlade pozivao i bodrio da uđemo u tobože „reformski“ SDP, a na kraju i sami iz njega strugnuli. Slabu procjenu napravio je SDP i kod kandidata za nosioca liste.
Uporno guranje Hopovca u medijski prostor samo je potvrđivalo nedorečenost i nesnalaženje ovog mladog SDP-ovca, ali i afirmiralo političke oponente. Najbolje birači sami prosude važnost i snagu nekog kandidata. Dr. Hajro Jakupović, političar sa stažom, liječnik, dugogodišnji vijećnik izbio je na prvo mjesto iako nije imao slika i nikakve marketinško – medijske promocije. Jakupović bi i u slučaju da je kandidiran za načelnika puno bolje prošao od dementnog Džafića. S njim i SDP…
S za BiH je izborom kandidata za načelnika, al i organizacijom kampanje pokazala da je u značajnom padu. Sulejman Kazić, Predsjednik općinske organizacije, nije se usudio ući u borbu sa Avgadićem. Kazić se nije puno upinjao ni u kampanji jer se veoma rijetko pojavljivao na tribinama ove stranke u Mjesnim zajednicama. Pokazala se pogrešnom teza kako će smjenom Sadika Bahtića ova stranka napraviti iskorak jer se desilo suprotno. Bahtić je bio neumoran u kritici vlasti na svim nivoima. Isto tako je bio angažiran na terenu i u kontaktima sa članstvom ove stranke. Bahtić je svaki korak lokalne vlasti otvoreno kritizirao izazivajući pažnju građana, u tome je bio neumoran.
Kazića, očigledno i ne zanimaju izbori u kojima on sam nije kandidat, a skupa sa rođakom Enizom, poznatijem po izjavi kako mu je omiljeno jelo „pekinška patka“, upirao je u leđa načelničkom kandidatu SBB-a.
ŠVABU ZA NAČELNIKA
Kada je krajem 19 vijeka u našu BiH donešena lopta, onda je jedan stariji dedo uzviknuo: „što se bolan svi ti jadnici guraju oko jedne lopte? Dajte im svima po jednu pa će biti sloge“… Svaka anegdota sadrži i dozu pouke. U našem slučaju nama bi svima bilo lakše da se bira više načelnika, odnosno da ima više „fotelja“… „Svima po jednu“, što reče dedo… Tako bi konačno i naš politički vic – maher, lider po rođenju, Redžo Kurbegović ostvario svoj strastveni san za važnošću i vladanjem na načelničkoj poziciji. Samo je zbog toga i napustio SDA, jer mu je uskratila kandidaturu za načelnika. I zamislite vidovitosti SDA-ovskih kadrovika. Kad god da su Redži to omogućili, izgubili bi i izbore i vlast. Naravno, nema tog poraza koji bi obeshrabrio kandidata koji „ne zna“, jer da je išta znao ne bi se pojavio nikada ni u bilo kojoj stranci sa načelničkim ambicijama.
Identificirajući se bez ostatka sa već predodređenim načelnikom (sobom) u medijskim nastupima, Redžo je jednostavno u kampanji unio snažnu dozu humora. Po tom principu mogao je i moj dajdža Švabo biti kandidat makar Flamenkove tj. „Naše stranke“. Jedan majstor za bakarne cijevi, dajdža za potcinčane i plastične. Humora na pretek… Kao student nisam volio predavače koji su svoje teze i predavanje iščitavali. Činjenica je da je Avdagić, od pola emisije na kantonalnoj televiziji, uspio nadmašiti svoje protivkandidate. A oni su prvu polovicu nastupa iskoristili za promotivno čitanje bez njega u studiju. Ipak je Avdagićeva ležernost u nastupu bez bilo kakvih pomagala itekako utjecala na pozitivan stav birača i izvan Sanskog Mosta. U svim nastupima, posebno na lokalnoj TV – 101 kada mu se tokom cijele emisije ukazivala utvara zvana Asim Kamber, Redžo je i tad izgledao i trudio se da ostavi dojam neizmjerne sreće što je u konačnici i kandidat i što se njegov životni san ostvario.
Uživajući u uvježbanim frazama, oštrim tonom, rastapao se od milja, vriskao, uzdisao, galamio, protestirao, tražio javno da ga Kamber „pusti“, patio sa svojim sugrađanima – biračima, identificirajući se bez ostatka sa već samoizabranim načelnikom (sobom). Sentimentalne reminiscencije u korist siromašnih i prevarenih širio je Redžo i porukama sa plakata o „17 godina loše i korumpirane vlasti“ i „liječenju od besparice“. Vrijeđajući inteligenciju istih svojih sugrađana kojima je savršeno jasno da je upravo on u proteklom periodu vlasti i to preko korumpiranih SDA-ovaca osigurao sebi i porodici milionsku „liječničko“ – monetnu podršku.
I nikome više osim TIMU… Zbog toga je i vrištao na liječničku profesiju kandidata SDA koja je tobože Avdagiću prepreka za funkciju načelnika. U to ime ga je i počastio s nekoliko tona letaka preporučujući se boljim „liječnikom“ i od samog hirurga Avdagića. Kako god bilo izbori su iza nas, i nema tu velike pameti oko uspjeha SDA. Isti ljudi i sa prošlih izbora, čak i isti kandidati u prvom planu (Avdagić i Mahić). Ipak je SDA imala puno bolje koncipiranu kampanju, uspostavila kontakte sa svim ciljnim grupama, a bogami nije žalila para za roštilje. Ćevapčići, ražnjići, Begine sudžukice, sir, pite, osnovna je etnološko – egzotična odrednica Sanjana.
U razmjerima evro – malograđanskog poimanja svijeta mi smo posljednja oaza zdravog i tradicionalnog življa koje uživa u kolektivnoj ishrani i druženju. Upravo su te roštiljade bile psihološki pokretač i motiv biračima. Veći je efekat SDA postigla druženjem sa nanama, ili gurabijama dan pred izbornu šutnju, nego druge partije centralnim skupovima…
O novembarskom političkom kurvarluku (prostituciji) i nerealiziranom sporazumu SDP-a, SBB-a i S za BiH, saznajte u slijedećem nastavku…
Enes Brandić
Stavovi u ovom tekstu izražavaju autorovo lično mišljenje i ne predstavljaju nužno uredničku politiku našeg portala.
KOMENTARI