Kada bih jedan dan mogla da se oslobodim ovog glupog sivila,ovog tmurnog i dosadnog vremena;
Kada bih mogla to vrijeme da zatvorim u staklenu bocu i bacim niz rijeku ,da ode daleeeko,daleko odavde;
Da me ne guši , da onaj svoj neugodni dim i neugodnu prisutnost u toj daljini ,na valovima rijeke odnese u nepovrat;
Da nikad više se ne vrati i ne donese tu tugu i negativnost koju širi među ljudima;
Da se oslobodim kandži tog psihičko-luđačkog uništivača slobode.
Gdje je sloboda nestala ?
Da li će se vratiti i poboljšati sve ovo što je ovaj MANIJAK učinio?!
Da li sloboda plače zbog ovog masakra ???
Slobodo ja te molim da se vratiš;
Da nam podijeliš ponovo lijepe trenutke;
Da nam vratiš sreću među ljudima;
Da ponovo dišemo punim plućima;
Da ponovo ugledamo Sunce;
Da ponovo uživamo u prelijepim prirodnim ljepotama;
I da ponovo osjetimo ljubav jedni prema drugima.
Slobodo da li me čuješ??
Čuješ li moje jauke?
Slobodo gdje god da si ,čekat’ ću na tebe.
Raširenih ruku ,s'osmijehom na licu i srcem s'puno ljubavi….
Vrati se što prije….
Trebamo te….
KOMENTARI