Lejla Šupuk: Mi koji ostajemo na ovom svijetu

Lejla Šupuk: Mi koji ostajemo na ovom svijetu

Moje rahmetli nana(majka) i nena naučile su me mnogo toga…
Nisu bile pismene žene. Nisu znale ni čitati ni pisati, ali su znale kazivati. Mudro i uvijek sa nekom poukom. Bile su to žene “starog kova”. Kod njih se uvijek znao red. Znalo se kako se treba ponašati, kako govoriti,kako raditi.
Utkale su u moju majku(mamu)- jedna kao njena majka,druga kao svekrva- a i u mene(kao njihovu unuku) najljepše tračke odgoja,ženstvenosti,moralnih vrijednosti.
Nježno,suptilno.Blagim riječima i djelima.

Ono na što sam posebno ponosna i zahvalna Bogu jeste to da sam zahvaljujući njima naučila napraviti najljepša bosanska jela i slastice.

Ostavile su mi u amanet tradiciju,običaje…ali meni najvrijednije od toga jeste što su me upravo one naučile da za mojom sofrom uvijek mora biti višak tanjir,kašika čaša,pa čak i dva,jer kako bi govorile,šta znaš, možda svrate još jedna gladna usta za sofru.

I upravo kroz te postupke primila sam od njih one najljepše ljudske vrijednosti.
Dobrotu,merhamet,ljudskost,neiskvarenost,dobročinstvo…

Molim Gospodara da ove osobine sačuva i učvrsti u mom srcu, jer ni jedna bolja uspomena ne postoji da ih zapamtim i sjetim ih se u dovi.

Gospodara molim da im to upiše u knjigu dobrih djela jer su me naučile nečemu,a koje je djelo kod Allaha veće, nego kad nekoga nečemu korisnom poučiš.
Ikre(uči) je prva naredba u Svetoj knjizi.

Mi koji ostajemo na ovom svijetu, radimo dobro jedni drugima i pronalazimo uzore u najboljim među nama, kako bismo postigli Njegovo zadovoljstvo.

Molim Uzvišenog da obje moje nane počasti 
najljepšim džennetskim baštama i Njegovim društvom.
Amin!

KOMENTARI