Admir Alibašić iz sanskog sela Podlug jedan je od najvećih proizvođača ukrasnog cvijeća na prostorima Unsko-sanskog kantona, a tim poslom bavi se već pune dvije decenije.
Raznovrsno ukrasno cvijeće uzgaja u plastenicima, na površini od oko 800 kvadratnih metara, a svoje proizvode plasira na pijacama u Sanskom Mostu, Ključu i Bosanskom Petrovcu. Ovaj Banjalučanin porijeklom, godine izbjeglištva proveo je u Njemačkoj, a nakon okončanja rata odlučio se nastaniti u pomenutom sanskom selu, gdje je kupio kuću.
Kaže kako je dugo vremena bio u nedoumici čime se baviti, te se nakon nekoliko neuspješnih pokušaja pokretanja nekih poslovnih djelatnosti odlučio baviti proizvodnjom cvijeća.
“Supruga i ja smo oduvijek gajili ljubav prema cvijeću, uvijek smo imali i održavali vrt, pa smo odlučili baviti se poslom koji volimo. Uložili smo novac u kupovinu plastenika i počeli uzgoj ukrasnog cvijeća. U početku nije bilo lako, ali se vremenom isplatilo”, priča nam Alibašić.
Kaže kako se posao razvijao iz godine u godinu, tako da je s vremenom širio proizvodnju i danas zapošljava nekoliko stalnih i sezonskih radnika. I pored teške ekonomske situacije u društvu, kako primjećuje, građani ne štede novac kada je u pitanju kupovina cvijeća. Ističe kako ova vrsta proizvodnje zahtijeva cjelodnevni angažman, trud i ljubav, a posla posebno ima kad je sezona. U svojim plastenicima uzgaja preko 30 vrsta ukrasnog cvijeća, a veliki broj proizvoda uspijeva prodati već na kućnom pragu. “Imamo dva profesionalna plastenika i jedan staklenik za rasad. Staklenike grijemo na plin, a proizvodimo različito kućno i parkovsko cvijeće. Uzgajamo maćuhice, tratinčice, potočnice, begonije, zumbule, zvončiće i drugo cvijeće”, kaže Alibašić.
Dodaje kako sjeme za svoje biljke nabavlja iz Holandije, te ga potom rasađuje i uzgaja u plastenicima. Ovaj vrijedni proizvođač ističe kako je podrška države ovoj vrsti proizvodnje simbolična te da se od poljoprivrede ipak može dobro živjeti. – pišu nezavisne.
KOMENTARI