Mine! Zabranjen prolaz! Prolaz u područje opasno od mina kažnjivo je djelo! Piše na tabli okačenoj na drvetu, svega nekoliko metara od gola, na improvizovanom stadionu sa prirodnim tribinama.
Nakon nepreciznog šuta protivničke ekipe, lopta završava u šumi iza table. Golman Anel odlazi po loptu i šuta je odbrambenom igraču. Uz galamu i povike “dodaj meni”, utakmica je nastavljena.
Ne mogu bez Vrtića
Oni, jednostavno, vole fudbal. Sakupljaju se svake subote i nedjelje na improvizovanom stadionu, kojeg popularno zovu Vrtić, u povratničkom mjestu Hajvazi kod Osmaka (prijeratna općina Kalesija). I tako je od 1999. godine, kada je i počeo povratak u ovo mjesto. No, nedavno su, pored samog stadiona, postavljene i table BHMAC-a, koje upozoravaju – pored stadiona su mine.
“Mi već godinama igramo ovdje fudbal. Lopta je hiljadu puta otišla tamo u šumu, i mi uvijek odemo i donesemo je bez ikakvih problema. Ove table su skoro postavljene, mada i kroz ovu šumu ljudi stalno prolaze”, govore nam ova djeca.
Table sa upozorenjem ih puno ne sekiraju, jer se fudbal u Vrtiću igra posljednjih 13 godina.
“Nije nas strah. Mada, ako je ovo područje već opasno, trebali su te table staviti ranije, a ne tek sada”, govore nam povratnička djeca.
No, ni njima nije baš milo što fubalske utakmice moraju igrati na ovakvom stadionu i u ovakvim uslovima.
Nemaju izbora?!
“Naša želja je da igramo na asfaltiranom stadionu, da imamo normalne golove i mreže. Pa, na kraju, da ne moramo po loptu ići u šumu, i u to minsko polje”, govore oni.
Jasmin, Armin, Osman, Anel, Omer, Semir, Muamer, Mersad, Saudin, Sead… i mnoga druga djeca, i naredne vikende će igrati fudbal u njihovom Vrtiću. Vele, drugog izbora nemaju. Sve dok im nekad neko ne izgradi normalan stadion.
KOMENTARI