Ekipa portala Klix.ba posjetila je Maglaj, jedan od gradova koji je najviše stradao u velikim poplavama koje su našu zemlju zadesile u maju 2014. godine. Danas je Maglaj skoro u potpunosti oporavljen i slobodno možemo reći, ljepši nego ikada.
Nakon prirodne nesreće i velikih poplava koje su Maglaj zadesile u maju 2014. godine, ova općina je već do kraja maja iste godine napravila plan obnove i oporavka, definišući strateške ciljeve i svrstavajući ih u četiri kategorije: javne ustanove, stanogradnja, izgradnja infrastrukture i obnova ekonomije.
U Maglaju su danas sredstvima Evropske unije kroz program obnove implementatora UNDP-a obnovljene sve javne ustanove: Dom zdravlja, dvije srednje škole, tri osnovne škole, dječiji vrtić, zgrada Općine Maglaj, te zgrada socijalnog rada. Trenutno se, uz pomoć Evropske unije i Francuske ambasade obnavlja i zgrada Doma kulture, a sportska dvorana u Maglaju obnovljena je sredstvima Turske ambasade.
“Javne ustanove su obnovljene funkcionalno, ali je njihova funkcija i dodatno unaprijeđena, te su urađena određena poboljšanja, prije svega iz oblasti energetske efikasnosti gdje su izvršena utopljavanja, oblaganja zgrada toplotnom fasadom, zamjena stolarije, zamjena sistema, goriva itd”, za Klix.ba govori Nermin Bešlagić, stručni savjetnik načelnika općine Maglaj za lokalni razvoj i poduzetništvo.
Nakon građevinske obnove matične zgrade općine Maglaj kroz program UNDP-a, Švicarska vlada je izdvojila sredstva za obnovu šalter sale. Projekat je koštao oko 180.000 KM, pri čemu je izvršena apsolutna zamjena kompletnog namještaja, opreme, evidencije radnog vremena radnika, sistema aktivnog čekanja, kao i čitav niz drugih pratećih zahvata.
Obnovljena sportska dvorana u Maglaju (Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)
U Maglaju je bilo poplavljeno čak 297 privrednih subjekata
Ukupna šteta na području općine Maglaj procjenjena je na 166 miliona KM, od čega se 90,4 miliona odnosilo na štete na privrednim subjektima. Ostala šteta odnosila se na štete na objektima, stanovima, kućama, infrastrukturi, klizištima, kulturnim objektima itd.
Potpuno poplavljeno je bilo čak 297 privrednih subjekata, što je dovelo u pitanje 2.000 radnih mjesta, međutim, kroz određene podrške i poticaje, privredni subjekti i radna mjesta su sačuvana.
Od 90,4 miliona štete, čak 60 miliona se odnosio na Natron-Hayat, kompaniju sa dugogodišnjim iskustvom u proizvodnji papira, papirnih i kartonskih proizvoda, koja je pretrpjela ogromnu štetu, ali je ipak u rekordnom roku, za 97 dana uloživši ogromna sredstva, pokrenula integralnu proizvodnju i sačuvala sva radna mjesta.
Ipak, Bešlagić navodi kako još uvijek imaju ogroman broj privrednih subjekata koji nisu na nivou na kojem su bili ranije i koji zahtijevaju nastavak aktivnosti podrške.
“Kompletan proces oporavka je jedan težak proces koji ima svoju dinamiku i zahtijeva mnogo i fizičkog i psihičkog napora. Građani nisu uvijek zadovoljni tom dinamikom, no moramo biti svjesni toga da čitav mehanizam oporavka ima svoje procedure. Ipak, kad se osvrnemo na period od proteklih godinu dana, uz pomoć donatora – ambasada, Evropske unije, i USAID-a koji su nam dosta pomogli, napravili smo velik posao i danas nakon godinu dana i nekoliko mjeseci možemo biti prilično zadovoljni”, navodi Bešlagić za Klix.ba.
Maglaj za vrijeme velikih poplava 2014. (Foto: Arhiv/Klix.ba)
Dodaje kako postoje mjesta na kojima je nužno nastaviti proces pomoći, kao što su npr. 534 stambene jedinice čiji vlasnici nisu biti u mogućnosti čekati novac donatora i bili su prinuđeni da svoje stanove i kuće obnove vlastitim sredstvima.
“Oni su u nepovoljnom položaju i to je jedan od zadataka za općinu Maglaj da im pokuša obezbijediti refundaciju dijela tih sredstava koje su morali obezbijediti kreditom, zaduženjem ili na neki drugi način”, naveo je Bešlagić za Klix.ba.
Kad je u pitanju prevencija i program zaštite od narednih eventualnih poplava, pomoćnik načelnika Bešlagić navodi kako su otvoreni procesi različitih organizacija i same općine. U suradnji s OSCE-om urađena je studija slučaja za općinu Maglaj gdje su analizirana događanja i ponašanja tokom prirodne nesreće s ciljem ustanovljavanja eventualnih propusta, nakon čega slijedi akcioni plan određenih mjera koje svakako treba činiti dalje.
“Pored toga, u toku je niz manjih aktivnosti kao što je npr. odvodnja na određenim mjestima, no u pitanju je skup i kompleksan proces koji zahtijeva jedan integralan pristup na nacionalnom nivou i nivou čitave države”, dodao je Bešlagić.
Složna braća kuće grade
Pozitivan primjer aktivnosti građana stiže nam iz naselja Fojnica u općini Maglaj koje je pretrpjelo velike štete u poplavama. U naselju Fojnica, koje broji oko 50-ak kuća i stotinjak stanovnika, 33 kuće su bile poplavljene, dok je jedna bila potpuno srušena.
Rezervoar za vodu koji je pitkom vodom snabdijevao oko 50-ak kuća stradao je u klizištu tokom poplava, a članovi Udruženja građana Fojničani, nevladine organizacije koja je nastala nakon poplava, su uz pomoć sredstava USAID-a napravili novi rezervoar za vodu.
“Nakon poplave u selu smo shvatili kako se moramo sami organizovati i da među nama nema razlika. Udružili su se Bošnjaci i Hrvati i napravili smo nevladino udruženje putem koje smo uradili dosta toga. Praktički smo sve uradili – od sanacije kuća do sanacije infrastrukture vodovoda i puta, sve je naše djelo.
Novi rezervoar za vodu u selu Fojnica kod Maglaja (Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)
Izgradnja rezervoara od 50 i nešto kubika koštala je 22.700 KM, klorinator koji vrši automatsko hlorisanje vode kako bi ona bila bakteriološki ispravna za piće 2.000 KM, a sve ostalo je bio doprinos građana.
“Sa jako malo novca, uradili smo veliku stvar, osigurali smo nesmetanu opskrbu pitkom vodom naselju od nekih 50-ak kuća, plus osnovna škola, trgovina itd”, za Klix.ba govori Davor Šupuković, predsjednik skupštine udruženja građana Fojničani, koji su inicirali niz drugih projekata kao što je sanacija klizišta u njihovom naselju.
Dodaje kako za sve što su uradili kao organizacija nisu dobili “ni marku” od predstavnika vlasti.
“Dobili smo novac za realizaciju projekata, no za naš rad i troškove goriva, telefona i sl. nismo plaćeni za razliku od ljudi koji su plaćeni da to rade, ali to ne rade. Sve je bilo apsolutno volonterski, pa čak i više od volonterizma. Radimo za sebe, ali opet, radimo i za neko opće dobro. Da smo čekali na pomoć države, ovdje ne bi bilo urađeno ništa”, kaže Šupuković i dodaje kako u budućnosti imaju planove i kapacitete za puno veće i jače projekte.
KOMENTARI