instant fap

Maida Dubica: Jesen

Maida Dubica: Jesen

Ponovo je jesen. Stigla je neočekivano i nenadano, odlučnog i pomalo tragičnog držanja, noseći za sobom teške sjene davne prošlosti. Dok smo ljetu skrivali kofere, igrajući s njim igre skrivača, dok smo ga vukli za rukav, moleći ga, preklinjući ga da ostane još koji dan, mjesec ili dva, jesen je već uveliko stigla.

I nikog nije ostavila ravnodušnim.Jesen ne volim otkako znam za sebe.Još od školskih dana i onih tema za pismene radove “jesen je stigla u naš kraj” te ostalih muka za nas školarce. Možda je ne volim zbog hladnoće koja nas obuzima u tim jesenjim danima, tmurnog vremena, a možda zato što svaku jesen vezujem za odlazak. I neke nove početke.

One ne baš tako lijepe.Zato mi, pretpostavljam, nije nikada bila naročito draga. U jesen sam se preselila u drugi grad.U jesen smo se razišli.U jesen se ona razboljela.U jesen sam ušla u svijet odraslih.A ona mala djevojčica koja još uvijek čuči u meni nije ni sanjala da će svijet odraslih tako izgledati.I onda sam jesen istinski i do srži zamrzila.A i ona je mene. U to sam bila sigurna.

Ostala sam zatečena ljudskom pohlepom, neiskrenošću i zlobom u tom svijetu odraslih. Ostadoh sama među ljudima. U jesen. Ali, mala Maida veliku bodri i ne da joj da se umori. Da se od života umori.Grli je svom silinom svog postojanja i ne da joj da odustane. I neće, nikada, to joj je već obećala.

Zato sam prije par dana sakupila sve odlaske u jesen. Od njih sam napravila veliko klupko melanholije i gurnula ga niz provaliju svojih sjećanja. Vrijeme je da se jesen i ja pomirimo.

Zaboravimo na sve nesuglasice, za sva vremena. I da joj kažem,Jeseni, Gledaj me, Mogu sve.

KOMENTARI