Na današnji dan, 1995. godine poginuo je Izet Nanić. Poginuo je prilikom oslobađanja pograničnog područja između BiH i Hrvatske, a u sklopu velike akcije Petog korpusa Armije RBiH protiv agresorskih snaga, radi spajanja sa snagama Hrvatske vojske, koje su u isto vrijeme uspješno realizirale akciju “Oluja“.
Njegova majka Rasima danas je kazala za “Avaz” da joj je svake godine sve teže.
– Nema veće boli nego da majka izgubi svoje čedo – kaže Rasima Nanić.
Tužni dani
Kaže nam da je jučer bila na turbetu.
– Danas neću moći izaći na tevhid. Bolesna sam ni vrijeme nije dobro. Drago mi je da ljudi ne zaboravljaju mog Izeta i sve ono što je on uradio za ovaj narod i Bosnu – kaže majka velikog heroja.
General Nanić ubijen je samo nekoliko sati prije konačne deblokade i spajanja snaga Armije RBiH s Hrvatskom vojskom.- Sjećam se dobro tog dana. Kada su mi javili da je poginuo, umrla sam i ja. Kada dođe ta godišnjica, sve iznova proživljavam. Zdravlje mi je narušeno. Ali, imam još sinova, živim i zbog njih – govori na kraju majka Rasima.
Sam sebi slomio nogu da se vrati u BiH
Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. u mjestu Varoška Rijeka u općini Bužim. Bio je drugo od sedmero djece Rasime i Ibrahima. U rodnom Bužimu završio je osnovnu školu. Kao mladić je svirao gitaru i trenirao tekvondo. Srednju vojnu školu upisao je u Zagrebu. Maturirao je 1984. godine.
Bio je na dužnosti poručnika JNA u Kragujevcu do početka ratnih sukoba u BiH. Shvativši velikosrpske namjere unutar JNA, slomio je sam sebi nogu i spriječio da ode na hrvatsko ratište. S porodicom i nogom u gipsu vratio se kući.Po povratku u Bužim aktivno učestvuje u organiziranju odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica na tom prostoru. Od 15. avgusta 1992. postavljen je na dužnost komandanta 105., kasnije 505. bužimske viteške brigade, na čijem je čelu bio do smrti.
KOMENTARI